Vjesnik: 06. 05. 2003.

Pašalićev duh u HDZ-u

Činjenica da je Vukić nakon Pašalićeva poraza odlučio ostati na Sanaderovu brodu, a ne prijeći u novoosnovani Hrvatski blok, nije Vukića spasila javne sramote koju mu je predsjednik HDZ-a priredio. Čini se da stranačko vodstvo i dalje u HDZ-u vidi duh Ivića Pašalića pa šalje u političku eutanaziju sve koji su bilo kada i bilo gdje bili uz njega

ANDREA LATINOVIĆ

Sanader je pomeo pod Darijem Vukićem, govorili su ispod glasa sami HDZ-ovci nakon nedjeljne odluke Središnjeg odbora stranke. Odluka je, kao i u svim ranijim »presudama«, konačna i neopoziva; HDZ-ovi su čelnici jednoglasno odlučili raspustiti županijske organizacije primorsko-goransku i bjelovarsko-bilogorsku te Gradski odbor HDZ-a Rijeke. Središnji se odbor zapravo samo formalno sastao da bi složno po stranačkoj stezi digao ruke i poslušno izglasao ono što je već unaprijed odlučio uski stranački vrh.

I tako je »pao« Dario Vukić, dugogodišnji neformalni šef HDZ-ovaca u Rijeci i na Kvarneru. Unatoč tome što su riječki i županijski HDZ formalno vodili drugi ljudi, znalo se da sve konce u tom području vuče Vukić. A Sanader nikada nije zaboravio da je upravo Vukić bio jedan od ključnih ljudi Pašalićeva tima u prošlogodišnjoj utrci Sanadera i Pašalića za predsjednika stranke. Dapače, Vukić je gotovo u cijelosti bio autor gospodarskog dijela Pašalićeva programa i jedan od njegovih najbližih suradnika, ali i prijatelja.

Stoga ovaj obračun zapravo nikoga u HDZ-u, a ni one koji prate rad te stranke, nije previše začudio. Paradoksalno, ali čini se da je Sanaderovim potezom najviše zatečen sam Vukić, kao i njegovi riječko-kvarnerski sljedbenici, koji su sve do posljednjeg trenutka smatrali da se Sanader ipak neće s njima »kvačiti«.

Činjenica da je Vukić nakon Pašalićeva poraza odlučio ostati na Sanaderovu brodu, a ne prijeći u novoosnovani Hrvatski blok, nije Vukića spasila javne sramote koju mu je predsjednik HDZ-a priredio. Nije ga spasila ni činjenica da nikad javno nije istupao protiv politike koju vodi ovo HDZ-ovo vodstvo, redovito odbijajući intervjue u kojima ga se pokušavalo »navući« na te teme. Ali, na gotovo svim sastancima stranačkih tijela Vukić se nije libio protiviti nekim Sanaderovim odlukama, posebice raspuštanju neposlušnih gradskih i županijskih organizacija.

Sanader to, dakako, nije zaboravio. Vukić se, međutim, povukao u zavjetrinu, prebacujući se uglavnom na saborski rad, uz istupe o gospodarskim i ekonomskim pitanjima. Dapače, saborske statistike pokazuju da je u posljednjih godinu dana Vukić jedan od najmarljivijih i najbolje pripremljenih HDZ-ovih zastupnika u parlamentu. Uzalud vam trud, svirači, kaže pjesma. Ni predani ga zastupnički rad nije spasio »odstrela«.

Doduše, stranačko se vodstvo oštro ogradilo od tvrdnji da je slučaj Rijeke zapravo klasična odmazda prema Vukiću zbog njegove (nekadašnje?) povezanosti s Pašalićem. Pa je tako predsjednik Sanader, koji u pravilu odmah nakon sjednice Središnjeg odbora stranke održava konferenciju za novinare, ovoga puta taj vrući kesten prebacio u ruke svojoj zamjenici Jadranki Kosor i glavnom tajniku stranke Branku Vukeliću, koji su ustvrdili da su HDZ-ovi ogranci raspušteni jer »nisu funkcionirali u duhu 7. općeg sabora stranke«. Još su rekli i da su ti ogranci vodili svoju »paralelnu politiku, baveći se više sobom nego strankom«.

No prije će biti da stranačko vodstvo i dalje u HDZ-u vidi duh Ivića Pašalića pa šalje u političku eutanaziju sve koji su bilo kada i bilo gdje bili uz njega. Možda i na običnom ručku.

Iako je Sanader autoritarnim, a u nekim slučajevima i statutarno spornim potezima elegantno eliminirao sve Pašalićeve uzdanice i disciplinirao stranku, vjerujući samo malom broju ljudi oko sebe, neosporno je da se u HDZ-u i dalje nalazi veliki dio članstva koje Sanadera ne obožava na način na koji bi on to volio. Doduše, oni su šutljivi, mirni i ne pada im na pamet javno se suprotstavljati odlukama predsjednika koji je legalno na tu dužnost izabran, ali to ne znači da odobravaju njegove poteze i da ne govore među sobom, potiho, dakako. Ali ipak dovoljno glasno da njihova negodovanja »iscure« iza dobro zablindiranih vrata stranačke središnjice u Zagrebu.

»Sanader hoće razjuriti sve koji mu se ne klanjaju ili koji od početka nisu bili uz njega. Vukić je platio svoju naivnost, vjerujući da ga Sanader neće dirati, jer je nakon Pašalićeva poraza ipak ostao lojalan HDZ-u i nije iz njega izašao ni otišao u Hrvatski blok«, komentirala je u nedjelju nekolicina »tihih« HDZ-ovaca. Doduše, stranački je vrh »velikodušno« ostavio Vukića u povjerenstvu koje će ponovo oformiti tamošnje ogranke stranke, a koji su raspušteni upravo zato što je Vukić u njima imao glavnu riječ! Time je najuže HDZ-ovo vodstvo zapravo pokazalo svoju tolerantnost. Iako mnogi već sada smatraju da je cijela priča samo uvod u konačno isključenje Darija Vukića iz stranke. Uostalom, on bi bio samo još jedan u dugom nizu izbačenih. A sada je na brisanom prostoru; u HDZ-u je ostao bez ikakve moći, a u Hrvatski blok više ne može, jer ni Pašalić nije zaboravio da ga Vukić nakon poraza nije slijedio u novu stranku.

U HDZ-u sada kažu da je »proces konsolidacije stranke gotov«. Prevedeno, obračunalo se sa svima koji su s Pašalićem »tikve sadili« ili, ne daj Bože, bili u njegovom timu. Ali, ne baš sa svima; iako su u Pašalićevu stožeru bili još i sadašnji potpredsjednik stranke i velikogorički gradonačelnik Ivan Šuker i zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta, njih se neće dirati. Oni su se u potpunosti priklonili Sanaderu, nikada i nigdje nisu javno protiv njega istupili, a i na zatvorenim su stranačkim tijelima svesrdno podržavali politiku HDZ-ova vodstva. Šukerov i Kalmetin primjer zaista potvrđuje onu staru da je »šutnja - zlato«.