Kolega Željko Olujić, drugi branitelj, i ja smo bili konsternirani tako rigidnim tumačenjem zakona o odvjetništvu. Ovdje se ne radi o postupku uređenja međa na nekim nekretninama u Zaprešiću, nego o vrlo ozbiljnom odnosno najozbiljnijem kaznenom postupku i on se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi prema nalogu drugoga suda (Haaškoga) pred kojim mogu nastupiti kao branitelj, što je prostor pravnih apsurda.

Sukladno toj logici, kao državljanin Republike Hrvatske ne mogu sudjelovati u postupku pred njenim pravosudnim tijelom, a čim pređem granicu to mogu učiniti u drugoj državi, u ovom slučaju Nizozemskoj.

Ovo je nevjerojatno, uskratiti optuženiku pravo na aktivan angažman njegovoga branitelja u posebno delikatnom stadiju postupka izručenja je nešto što ne može služiti na čast hrvatskom pravosuđu, napose sudskom vijeću Županijskoga suda u Zagrebu.

Točno je kako je žalba već upućena, a iskreno se nadam kako će Vrhovni sud pokazati više razumijevanja za stajališta obrane. Inače, hrvatsko pravosuđe pokazalo je najviši stupanj podaničkoga odnosa prema tijelima Međunarodne zajednice. Nadamo se kako će i hrvatska Vlada prestati sa svojom praksom bespogovornoga izručivanja Hrvata iz BiH. Zapravo, da svoje probleme neće rješavati preko leđa svojih branitelja iz BiH.

Kazat ću kako smo na sjednicu Vijeća za spis predali tako relevantnu sudsku dokumentaciju koju je sud morao provjeriti. Tek nakon toga bilo bi moguće donijeti zakonsku odluku. Naime, predmet u javnosti poznat kao Stupni Dol procesuiran je pred jednim županijskim sudom u FBiH i on je u završnoj fazi. Zanimljivo da je komandant postrojbe za posebne namjene koja je djelovala na prostoru Stupnoga Dola, uz pomoć svojih branitelja ishodio obranu sa slobode.

Dakle, tijekom dvogodišnjega serioznoga sudskoga postupka pred pravosudnim tijelima BiH, dokazana je nevinost zapovjednika. Da u spisu postoji i jedan dokaz za ono o čemu govori optužnica, on ne bi bio pušten na slobodu i takvo rješenje ne bi ponudio i Vrhovni sud FBiH.

Pravosudna priča o Stupnom dolu dobila je druge obrise. Kada nije dokazana odgovornost komandanta i postrojbe, na temelju čega bi se mogla dokazati odgovornost zapovjednika, točnije Ivice Rajića. Kazao sam, u spis smo predali relevantnu pravosudnu dokumentaciju i normalno je da smo očekivali kako će Sud informirati Ministarstvo pravosuđa i Vladu RH, obaviti neke promjene i tek nakon toga odlučiti o zahtjevu za izručenjem.

Umjesto toga, uslijedilo je rješenje kojim se odobrava izručenje, glede čega sam stekao dojam kako ova sjednica vijeća nije niti bila potrebna. Na takav način se ne štite interesi svojih državljana, niti se tako ponaša sud koji je neovisan u svom djelovanju.

Nevjerojatna je nebriga za sudbinu ljudi koji se nađu u okolnostima ovakvoga kaznenog progona. Zašto tim pravosuđa RH ili hrvatska Vlada nisu obavili razgovore s predstavnicima Haaškoga suda, te ih upoznali s dokumentacijom koju smo predali u spis?

Na žalost ne, kolega Olujić će voditi obranu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, što je dogovoreno glede mojih trenutačnih obveza u nekoliko velikih kaznenih predmeta.