Ivo Sanader bio je član predsjedništva HDZ-a i prije 3. siječnja 2000. godine, ali šire stranačko članstvo nikad ga nije doživljavalo kao autentičnog hadezeovca. Sanaderu je od političkih ideja uvijek važnije bilo kako će izgledati na novinskim fotografijama. Blagovanje u elitnim restoranima daleko ga je više zanimalo nego obilaziti stranačke ogranke i uvjeravati ih u ispravnost Tuđmanove politike. Onda je nakon izbornog potopa HDZ-a zahvaljujući u prvom redu Vladimiru Šeksu, Sanader iz frakcijskih obračuna isplivao kao predsjednik HDZ-a.

Ali, baza stranke dugo ga još nije prihvatila za neospornog vođu HDZ-a. Na terenu je i dalje preko svojih ljudi prevladavajući utjecaj imao Ivić Pašalić. Tek se poslije 7. sabora HDZ-a struktura stranke počela mijenjati i Sanader je osigurao čvrstu potporu više od polovine organizacija. Ovih dana, pak, Sanader završava proces potpunog preuzimanja HDZ-a. I čini to na način identičan Pašaliću. Za šefove povjerenstava koja su imenovana na mjesta raspuštenih odbora HDZ-a u Bjelovarskoj i Primorskoj županiji i Rijeci Sanader je postavio obične članove koji su dosad bili sasvim izvan HDZ-ovog establishmenta. Izvlačeći ih na površinu i dodjeljujući im značajne dužnosti Sanader je Vladimira Vrankovića, Darka Jašku i Gordana Jandrokovića učinio potpuno ovisnima o sebi. Iznenadno napredovanje ta trojica duguju isključivo Sanaderu, a ne HDZ-u.