O promašenosti Titove politike za hrvatski narod najbolje svjedoči činjenica da je i dan današnji s pravom pokopan u Beogradu (ruski nobelovac i disident A. Solženjicin zgražao se u svibnju 1980. godine, da se lideri svijeta klanjaju jednom od najvećih balkanskih krvnika), za čije je interese i živio, dok iza svoje smrti nije ostavio nikakvu politički vrijednu baštinu, već kaos, teror i zlo koje je kulminiralo krvavim raspadom jugoslavenske federacije

Elementarni kućni odgoj i civiliziranost ne dopušta mi spuštati se na razinu Vontinih uvreda, klevetanja i prostakluka. Vonta je u gotovo u svakom retku svog teksta iznio toliko nebuloza i neistina, da bi za svaku od njih mogao dobiti odgovor od nekoliko kartica ali i po jednu sudsku tužbu za klevetu i po jednu tužbu za uvredu. Zato ću se nasuprot Vontinog »stila« držati samo preciznog iznošenja činjenica koje će najbolje demistificirati Vontino neistinito, klevetničko i uvredljivo pisanje.

1) Vonta zlonamjerno i krajnje neistinito ocrnjuje mene i moje najbliže suradnike kao i naše sudjelovanje i ulogu u vojnoj obrani i postizanju međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. On odurnim klevetama na razini njemu svojstvene jugoboljševičke i udbaške propagande, ruku pod ruku s velikosrpskim lažima, naziva borbu Hrvatske stranke prava pod mojim vodstvom i dragovoljce Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a, čiji sam inicijator i jedan od utemeljitelja iz 1991. godine, kao »antieuropejsko fašističko divljanje, nastojanje da se osamostaljena Hrvatska prikaže kao nastavak kvislinške Pavelićeve NDH..., da se je Europa zgražala slikama tog fašističkog divljanja«.

O čemu se zapravo ovdje radi?! Ondašnji Tuđmanov režim, odreda sastavljen od pripadnika bivšeg Saveza komunista Jugoslavije, pokušao je najcrnjim klevetama i lažima iz dugogodišnjeg arsenala velikosrpske propagande, korištenim protiv cijelog hrvatskog naroda, ocrniti mene osobno, Hrvatsku stranku prava i dragovoljce HOS-a s namjerom da sakriju od hrvatske i svjetske javnosti svoje paklene planove i suradnju s Miloševićevim režimom na ostvarivanju zajedničkog projekta podjele Bosne i Hercegovine. Branitelji HOS-a su zajedničkim snagama s lokalnim postrojbama ZNG-a i MUP-a širom Hrvatske branili, obranili i doveli međunarodnu zajednicu pred svršen čin, dakle, do međunarodnog priznanja RH, uz već ranije održani referendum u travnju 1991. godine, opći slom komunističkog poretka od Moskve do Beograda i raspad Sovjetskog Saveza za Božić 1991., a ne nikakav Titov ustav iz 1974. godine i šumski Zavnoh u skladu s Vontinim neublozama, kao niti Tuđmanova projekcija suverene Hrvatske s dijelovima BIH u konfederalnoj Jugoslaviji.

Sve iluzije zaslijepljenih i zadrtih titoista i jugofila s domaćim i inozemnim predznakom, bile su razbijene junačkom obranom Vukovara ujesen 1991. godine, koju su uz same Vukovarce najviše poduprle postrojbe HOS-a, jer je upravo na junačkoj obrani Vukovara do kraja razotkrivena sva grozota Titove tamnice naroda zvane komunistička Jugoslavija, kao što je i demaskirana stravična zabluda Zapada o njezinom održavanju makar i uz upotrebu tenkova i topova Titove JNA.

Dobitnik Pulitzerove nagrade, ugledni američki novinar Roy Gutman zapisao je povijesno svjedočanstvo o hipokriziji i političkoj prostituciji ondašnjeg predsjedavajućeg zemalja članica Europske unije, talijanskog ministra vanjskih poslova Giannija de Michelisa, koji je na Gutmanovo pitanje o agresiji na RH i razaranju Vukovara odgovorio »da se razaranje Vukovara uopće ne bi dogodilo da nije bilo jedinica HOS-a koje su ga htjele braniti pod svaku cijenu«.

Zato Vontine najcrnje klevete i laži protiv mene i postrojbi HOS-a, čijih je više stotina pripadnika poginulo u obrani Hrvatske i BIH, spadaju u arsenal Tuđman-Miloševićeve kosovsko-udbaške propagande sa svrhom eliminacije onih snaga u hrvatskom narodu, koje su na vrijeme prozrele njihovu zločinačku i nedemokratsku političku praksu i ujedno se odlučno suprotstavile politici ratnih zločina, političkih ubojstava, sabirnim logorima, preseljavanju stanovništva, zamjeni teritorija, itd. Vonta ne zaslužuje nikakvo obraćanje, osim na sudu i to preko suca (gadno se vara ako misli da će mu tamo biti zabavno, kao što je napisao), ali zbog hrvatske i međunarodne javnosti treba stalno isticati da su zločinačku politiku provodili i ratne zločine naređivali od 1945. do 2000. godine, na bivšim jugoslavenskim prostorima, sve odreda nekadašnji visoki dužnosnici Titove Komunističke partije i vojno-policijskog aparata. Dakle, antieuropejsko fašističko divljanje Vonta može pripisivati samo svojim bivšim partijskim drugovima iz JNA i Udbe s komunističkim konvertitom Tuđmanom kao predvodnikom.

Vonta ovdje demonstrira ne samo svoju neciviliziranost i antidemokratsku narav, već čini i novo kazneno djelo predbacujući mi kaznena djela za koje su me pravomoćno u tri navrata oslobodile najviše sudske instance u zemlji. Međutim, nepoznavanje zakona, nikoga ne ispričava! Istina je da sam za razliku od titoističkih fanatika i bolesnih lažljivaca, u sklopu moje inicijative za obnovom Hrvatske stranke prava 1989. godine, želio detabuizirati borbu za hrvatsku državnu samostalnost u doba Kraljevine Jugoslavije i za vrijeme NDH, ograđujući se uvijek od totalitarnog ustaškog poretka i osuđujući ratne zločine počinjene u razdoblju 1941.-1945. godine, ali jednako osuđujući Titove i komunističke ratne zločine u razdoblju 1945.-1990. kao i titoističke i komunističke laži da je svaka borba za hrvatsku nezavisnost sama po sebi zločin.

Ovaj dio odgovora završit ću citatom uglednog hrvatskog povjesničara sa Sveučilišta Yale dr. Ive Banca, koji je zapisao 1993. godine sljedeće: »Unatoč činjenici da g. Paraga i njegova stranka nisu uvijek izražavali kritičan stav prema korijenima i politici NDH... činjenica ostaje da HSP ne tvrdi da je nastavak bilo koje organizacije iz vremena rata, niti propovijeda fašizam u bilo kakvom obliku... Niti jedno stajalište stranačke platforme nije u kontradikciji sa sveopćim normama demokratske prakse Zapada... Štoviše, HSP je hrabri kritičar kršenja demokratskih pravila od sadašnje vladajuće stranke u Hrvatskoj... Njegova (Paragina) stranka predvodi borbu za slobodu govora i tiska, za razvoj demokratskih ustanova, za vladavinu zakonitosti i slobodno ekonomsko tržište... Stranka prava je jaka opozicija planovima g. Tuđmana za podjelu BIH... Kao posljedica toga, članovi njegove stranke su napadani i proganjani. Postoji mnoštvo dokaza da su neki od njih ubijeni od odreda smrti, a ne kao posljedica »pogrešno utvrđenog identiteta«, kako tvrdi vladina strana... Optužujući g. Paragu da je »fašist«, oni prikrivaju vlastitu odgovornost za obnovu ekstremne desnice unutar samog HDZ-a... HSP je legitimni dio hrvatskog političkog spektra...«

2) Dok je Vonti i dan današnji brutalni diktator i krvnik Tito neumrli idol, meni i ljudima iz izvorne Hrvatske stranke prava, Poglavnik nikada nije bio niti uzor niti idol. Tu i leži odgovor zašto su diktator Tuđman i njegova sljedba iz HDZ-a opljačkali od nas ime, imovinu i registraciju HSP-a te je pretvorili u satelitski prirepak režima, instalirajući nasilno Antu Đapića, koji je po nalogu HDZ-a veličao više od deset godina Pavelića, NDH i slavio 10. travnja 1941. sredstvima iz državnog proračuna, s ciljem da drži kao HDZ-ovo biračko tijelo pristalice NDH i tzv. ekstremnu desnicu. Od nedavno, kada su mu novi-stari gospodari naredili da s tim prestane, Đapić je pred očima cijele javnosti skinuo crnu košulju, Pavelićevu sliku i prestao javno slaviti Deseti travnja, dakle, poslušno je podvio svoj hijenski rep.

3) Vonti nikada neće biti jasno da se komunistički pokret, kojem je on pripadao, bez obzira na iznimke, nikada nije borio ni za kakvu samostalnu i slobodnu hrvatsku državu, pa čak ni za konfederalno državno uređenje, već za srbokomunističku Jugoslaviju, u kojoj su čak i pojedini hrvatski partizani i komunisti, kada su uvidjeli strahote zabluda u koje su povjerovali o slobodi i ravnopravnosti hrvatskog naroda, bili proganjani, zatvarani ili čak ubijeni poput Hebranga (bez obzira na zla koja je sam ranije počinio u ime sovjetskog komunizma), ili smijenjeni s vlasti nakon rušenja Hrvatskog proljeća, odnosno zatvoreni i po svoj prilici umoreni u Titovim komunističkim gulazima, poput generala Mutaka i tisuća zatvorenih komunista i drugih na Golom otoku.

4) Za razliku od ovog nepopravljivog Titovog fanatika, oficira zločinačke komunističke Udbe i administrativnog suca koji je otpremao svoje drugove na Goli otok, oduvijek mi je bilo jasno da hrvatska država nije mogla opstati i uspjeti ni osloncem na Hitlera i Rim, niti osloncem na Staljina i Beograd. Navođenje egzaktnih povijesnih fakata oko priključenja Istre i dijelova hrvatske obale i otoka u sastav NDH, Vonta do te mjere ne može podnijeti kao istinite, da to označava kao »veličanje Pavelića falsificiranjem povijesnih činjenica, i to u supilovskom listu«.

Kada sam u prethodnom članku (NL, 31. 3.) naveo »da su Istra, Rijeka i Hrvatsko primorje s otocima i gradovima vraćeni u sastav NDH odmah po padu Italije u rujnu 1943. godine, a ne uz pomoć Vontinih i Titovih partizanskih jedinica«, onda s tim navodom iznosim nepobitnu povijesnu činjenicu od formalno-pravnog značaja, dakle, da je dan nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, Pavelić već 9. rujna izdao proglas o pripojenju svih hrvatskih zemalja na Jadranu (koje je Rimskim ugovorima prodao Mussolliniju u svibnju 1941. godine, dok je Istru, Rijeku i dr. već ranije izdajnički predala pod talijansku okupaciju Kraljevina Jugoslavija), a 10. rujna proglašava poništenim sve Rimske ugovore uključujući ponudu hrvatske krune vojvodi od Aoste te ugovor o razgraničenju između NDH i Italije. Prema tome, povijesna je krivotvorina Vontina tvrdnja da su samo Titovi partizani bili oni koji su ujedinili Istru s Hrvatskom 13. rujna 1943. godine, proglasom Narodnooslobodilačkog odbora za Istru a što je 20. rujna potvrdio i partizanski ZAVNOH. I u prvom i u drugom slučaju posrijedi su deklarativni proglasi. Činjenica da je Pavelić deklarativno pripojio Istru NDH i u tome pretekao Tita, koji je Istru deklarativno priključio Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji, izjednačava ih i u tome da obojica te svoje proglase nisu ili uopće ostvarili (Pavelić izgubio rat i završio u emigraciji) ili tek s višedesetljetnim zakašnjenjem što priznaje i sam Vonta na jednom drugom mjestu kada je zapisao »...predstojala je tridesetogodišnja vojno-diplomatska aktivnost da bi Istra i Slovensko primorje pripali Hrvatskoj i Sloveniji.« Vontino pozivanje u ovom kontekstu na anegdote iz propovijedi umirovljenog nadbiskupa riječkog msgr. Josipa Pavlišića, nije nikakav dokaz istinitosti niti povijesna činjenica....

Kada već Vonta citira poruku Istranima od uglednog i priznatog hrvatskog književnika Vladimira Nazora, neka mi se dopusti citirati njegov stih: »Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest...« ili citat iz Nazorova članka od 18. svibnja 1944. godine: »Koji je radeći za neprijatelja vršio agitaciju ili propagandu riječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću... kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine«. Dakle, ugledni hrvatski književnik i prvi predsjednik Zavnoha prijeti iz šume fizičkim likvidacijama svojim kolegama umjetnicima i književnicima te ljudima od pera. Je li to taj šumski humanizam kojim se diči Vonta?!

5) Raspisao se ovaj pseudosocijaldemokrat i ortodoksni titoist o svojem idolu Brozu bravaru kao pravi đavolov šegrt, kao da smo u 1945. a ne u 2003. godini. Josipa Broza Tita ugledni Washington Post označio je pred nepunih pet godina, prigodom pedesete obljetnice razlaza Tita sa Staljinom kao »komunističkog tiranina i jednom od najokrutnijih ličnosti 20. stoljeća, kojem su Truman i Eisenhower pomogli, što je značilo dopustiti mu da u Jugoslaviji održava nemilosrdan i zločinački komunistički sustav, ili su mu mogli okrenuti leđa i dopustiti Staljinu da radi kako mu volja. Američko-jugoslavenski odnosi postajali su sve bolji, iako je Tito nastavio sa svojom tiranijom« zaključuje američki dnevnik.

Citirati navodne Stepinčeve riječi o komunistima, koje nije zapisao on nego kiparica Mila Vod Titu u namjeri da umilostivi tiranina da dopusti Stepinčev pogreb u zagrebačkoj katedrali, nije uopće nikakav dokaz da je Stepinac uistinu tako i govorio, a sve da i je, mogao je to reći nadahnut Isusovim primjerom kada je molio na križu oprost za svoje ubojice, jer ne znaju što čine. No, komunistički tiranin Tito savršeno je dobro znao što čini utamničenjem Stepinca, pa je zbog njegovog progona i progona i ubojstava više od 600 katoličkih svećenika, redovnika i redovnica ekskomuniciran iz Katoličke crkve, jer je u njoj bio kršten. Ono što je nepobitna povijesna istina jest da je Tito naredbodavac genocida nad hrvatskim narodom i izravni pokretač i sudionik hrvatskog holokausta 1945. godine i kasnije, te da nikada nije riješio niti hrvatsko nacionalno pitanje kao ni pitanje nacionalne ravnopravnosti nesrpskih naroda bivše SFRJ...

Balkanski Staljin Tito poslao je štabu 3. armije JA dne 13. 5. 1945. brzojav kojim je osudio na smrt stotine tisuća vojnih i civilnih zarobljenika: »Vi ne smijete dozvoliti ni pod koju cijenu da se ova grupa s Pavelićem i Mačekom preko Save probije na sjever. Preduzmite sve potrebno za njeno brzo uništenje«...

Osim što je Tito počinio zločin genocida nad hrvatskim narodom o čemu je izdano nekoliko relevantnih povijesnih publikacija, koje Vontu ne zanimaju, jer ne bi mogao više živjeti u svojem svijetu laži i obmana, istaknuti hrvatski demograf ing. Vladimir Žerjavić iznosi podatak da je za Titove vladavine ubijeno znatno više ljudi nego u Jasenovcu, ne računajući u tu brojku ratne žrtve, te zaključuje da hrvatski antifašizam zbog takvih golemih zločina nije niti postojao.

Dakle, u Hrvatskoj bi trebalo prestati lagati o nepostojećem hrvatskom antifašizmu, jer su Titovi komunisti i Jugoslavenska armija izvršili genocid nad vlastitim stanovništvom poput Crvenih Kmera u Kambodži 30 godina kasnije. I dok se za preživjele lidere Crvenih Kmera kani utemeljiti Međunarodni sud za ratne zločine u Kambodži, naši domaći izvršitelji genocida se time hvale i zahtijevaju veće mirovine.

Osim što je naredio i izvršio genocid nad vlastitim narodom, Tito i njegovi sljedbenici držali su sve vrijeme svoje vladavine hrvatski narod na optuženičkoj klupi monstruoznim uvećanjem broja žrtava u Jasenovcu i time planetarno stvorili i proširili mit o genocidnosti hrvatskog naroda, nad kojim su upravo oni počinili genocid i uspostavili tiranski sustav vladavine. U naše vrijeme Milošević i velikosrbi iskoristili su ove laži za novu agresiju protiv Republike Hrvatske...

O promašenosti Titove politike za hrvatski narod najbolje svjedoči činjenica da je i dan današnji s pravom pokopan u Beogradu (ruski nobelovac i disident A. Solženjicin zgražao se u svibnju 1980. godine, da se lideri svijeta klanjaju jednom od najvećih balkanskih krvnika), za čije je interese i živio, dok iza svoje smrti nije ostavio nikakvu politički vrijednu baštinu, već kaos, teror i zlo koje je kulminiralo krvavim raspadom jugoslavenske federacije. O pokretu nesvrstanih i njegovom značenju danas bolje ne trošiti slova, osim spomenuti izjavu libijskog vođe Gadafija da on ima puno pravo ubijati svoje protivnike u inozemstvu, jer to isto čini i Tito, pa mu nitko ne zamjera. Vontin panegirik Titu još jedanput svjedoči da Vonta živi u nekom drugom vremenu, te da je u njegovoj glavi Berlinski zid još uvijek čvrsto zacementiran..., odgovara Zvonku Ivankoviću Vonti Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861.