Najava ostavke prijetnja je praznom puškom. Ivica Račan u svom se premijerskom mandatu namahao ostavkom. Kad god je partnere trebalo disciplinirati ili kad nije imao drugih argumenata, predsjednik je Vlade izjavljivao da će pokupiti svoje krpice i više se neće igrati. Naravno da nije mislio ozbiljno. U hrvatskoj političkoj praksi ostavka je gotovo nepoznata kategorija. Nitko ne odlazi dok ne mora, a i onda se noktima i zubima drže za funkciju. Spominjanje ostavke u Račanovom je slučaju tek poza. Što je nacija odavno već prokužila pa se na takve njegove izjave nitko više i ne osvrće.

Poza je i premijerov stav da je on toliko posvećen pripremanju Hrvatske za Europsku uniju da ne stigne misliti na izbore. »Imam pametnijeg posla od licitiranja datumima izbora«, kaže. Takva tvrdnja implicitna je kritika ostalih članova koalicije. Kao, oni se bave nepametnim, glupim stvarima. Gube vrijeme na efemerijama. Račan im drži lekciju da su stranačke interese nadredili nacionalnom imperativu što hitnijeg hvatanja priključka s Bruxellesom. Kaže da SDP, za razliku od »nekih drugih«, nije otvorio izbornu kampanju zbog zadaća koje Vlada ima u vezi s hrvatskom aplikacijom za EU, koaliciju podsjeća na povijesnu odgovornost, s podignutim prstom upozorava da se u vezi s europskim perspektivama Hrvatske »nitko nema pravo igrati«.

Premijer nije u pravu kad sebe predstavlja kao gotovo jedinog Europejca, neshvaćenog u želji da Hrvatsku što hitnije priključi Europskoj uniji. Nije u pravu ni kad drugima docira o povijesnoj odgovornosti, jer je i sam prve tri godine mandata u tom pogledu u dobroj mjeri profućkao. Proigrao je priliku koja se Hrvatskoj otvorila neposredno nakon trećesiječanjskih izbora. Sada pokušava nadoknaditi propušteno. Također ne govori istinu kad tvrdi da, za razliku od drugih, on nije u izbornoj kampanji. Europa je Račanov najjači izborni adut i što je, nego izborna retorika, kad sebe i svoju stranku pokušava predstaviti kao jedine stvarno zainteresirane za tu temu?

Ali premijer je u pravu kad ističe da je Europa i ispunjenje uvjeta za prijem u Europsku uniju Hrvatskoj u ovom trenutku preče i važnije od izbora. Važnije se kvalificirati u Bruxellesu, nego jurišati na birališta. Izbori bez velike štete mogu sačekati, mjesec ili dva više ne igraju nikakvu ulogu. Ali ako se pravodobno ne odgovori na zahtjeve EU-a – to se zakašnjenje neće moći nadoknaditi. Premijer i Vlada bit će na razini svoje povijesne odgovornosti samo ako odmah i bez ostatka ispune zahtjeve koje Europa stavlja pred Hrvatsku. Ambasador Europske komisije u Zagrebu Jacques Wunenburger opet je jučer podsjetio da su tri najvažnija uvjeta: suradnja s Haškim sudom, ubrzani povratak izbjeglica, reforma pravosuđa. Na te tri točke vlast, i ukupna Hrvatska, dokazuju jesu li za Europu ili nisu. Sve ostalo – prazne su priče.