Lakrdija oko imenovanja nove uprave Hrvatske pošte ovih je dana doživjela vrhunac. Osim što je prošlo već sedam mjeseci od zaključenja javnog natječaja za izbor novog poslovodstva ovog poduzeća u 100-postotnom vlasništvu države, Pošta je dovedena u poziciju da, de facto, zadnjih tjedan dana njome nitko ne upravlja. Naime, posljednji u nizu produljenja mandata »staroj« upravi, kojima je Nadzorni odbor premošćivao to stanje, a zapravo je samo produbljivana čitava ta agonija – vrijedio je do 30. travnja. Kako u međuvremenu nije održana sjednica Nadzornog odbora na kojoj bi se ili konačno izabrala nova uprava ili još jednom na mjesec dana produžio mandat starom rukovodstvu, ovo državno poduzeće s blizu 12 tisuća radnika dovelo se u legitimni procijep da trenutno uopće nema upravu.

Hrvatska pošta postala je jedan od najbesprizornijih primjera odmjeravanja političkih snaga u vladajućoj koaliciji i namirenja stranačkih apetita, koji rastu odmah nakon ili neposredno pred izbore. Jer, kako drugčije objasniti da se već više od pola godine Nadzorni odbor, na čelu s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem, oteže s izborom nove uprave pri čemu je zadatak trebao biti i više nego jednostavan. Raspisan je javni natječaj na koji se javio popriličan broj kandidata i trebalo je samo među njima izabrati one najbolje ili ga poništiti, ako je upitna njihova stručnost i kvaliteta. Još je tragičnija priča prema kojoj se, navodno, vladajuća koalicija naprosto nije stigla usuglasiti oko tog kadriranja.

Sa sjednica Nadzornog odbora i Skupštine Društva ponosno se iznosi podatak prema kojem je Pošta lani ostvarila dobit od 106 milijuna kuna, no nitko nije spomenuo da dug prema radnicima zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora od 1998. do kraja 2001. premašuje 300 milijuna kuna. Rezultat je toga oko 10 tisuća radničkih tužbi, a ako je suditi po prvim sudskim odlukama Uprava društva i Vlada imaju itekako razloga za zabrinutost i motiva za pokušaj nagodbe sa sindikatima. Drugim riječima, Pošta je u debelom minusu.