Slobodna Dalmacija: 08. 05. 2003.
Koalicijski ping-pong
Preko i zbog Slobodne, neodgovorno i nedoraslo, prepucavaju se vodeći ljudi u vlasti
Piše: Vuk ĐURIČIĆ
Kad je nedavno ministar gospodarstva i novi predsjednik Upravnog odbora HFP-a Ljubo Jurčić kazao da će o sudbini Slobodne odlučivati politika, bila je to potvrda, odnosno još jedna najava neprimjerenog i neodgovornog ponašanja vladajuće nomenklature. A da je Slobodna zanimljiva raznim političarima i pozicije i opozicije, kao i njihovim trabantima, koji na nju, bez obzira na posljedice ponajprije za našu kuću, žele ponovno pružiti svoje pipke, davno je poznato. U tu su igru, naravno, uključeni i predstavnici vladajuće nomenklature, odnosno ljudi ključnih stranaka koji se preko naših leđa prepucavaju i ponašaju posve neodgovorno i nedoraslo jer Slobodnu, a to je sad očito, ne žele riješiti bez političkih igara i igrica.
Prvo je premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan sa stranica našeg lista odaslao poruku da se Slobodna ne bi trebala prodati strancima, ali da je on za njezinu privatizaciju prije izbora. Nakon toga je predsjednik Sabora i predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, također s naših stranica, poručio da se protivi prodaji naše kuće prije izbora. A argument za to mu je da bi to "moglo stvoriti novu raspravu između stranaka i pojedinih političara..." Ne znamo što o sudbini Slobodne misle, recimo, HSLS-ovci koji su svojedobno, dok su bili vladajući, poduzimali sve da spriječe i sanaciju naše kuće. Njihov predsjednik Dražen Budiša i pripadajuća mu družina zasigurno nisu odustali od nakane da "oslobode" Slobodnu, za što imaju i svoje provjerene igrače. Kad se navedenim strankama kojima je Slobodna toliko "na srcu" doda i HDZ koji ima "bogato" iskustvo s medijima, pogotovo s našom kućom za čiju je nezakonitu prodaju i pljačku koja je nakon toga uslijedila odgovoran, dobije se slika nakaradnog ponašanja političkih stranaka, odnosno bivše i sadašnje nomenklature. Svi su oni, treba li u to sumnjati, demokrati kojima je sloboda medija svetinja u koju se ne smije dirati, ali kad je u pitanju Slobodna Dalmacija čija agonija, zahvaljujući bivšim, ali i sadašnjim, traje puno desetljeće onda važe neka druga pravila. A što Slobodna želi i koje je za njezinu budućnost najbolje i najpravednije rješenje to malo koga, bolje reći nikoga iz vlasti ne zanima. Hoće li se zbog Slobodne prepirati stranke kolalicije i neki političari ili ne, posve je nebitno pitanje na koje se ne bi smio osvrtati nijedan ozbiljan i odgovoran član Vlade koja bi, s obzirom na to da je država skoro 95 postotni vlasnik, isključivo trebala voditi računa o tome kako da, uz suradnju i dogovor s ljudima koji vode kuću, pronađe najbolje moguće rješenje za Slobodnu. Tako bi se morala ponašati odgovorna vlada.
Međutim, bez obzira na strančarenje, politikanstvo i pokušaje da se preko naših leđa izravnaju neki računi između pojedinih stranaka koalicije, posve je jasno da se Slobodna mora rješavati bez diktata politike. Slobodna nije ničija prćija da bi se s njom bilo tko loptao i na njoj skupljao političke poene. To bi napokon trebalo biti jasno svima.