Uvedu li Hrvatima i drugi u Europi vize, za to neće biti krivi ni rat, ni Srbi, nego oni koji su omogućili da balkanski mafijaši dobiju hrvatske putovnice

Još je jedan nedavno ubijeni strani državljanin (ovog puta Crnogorac, Ratko Đokić) za koga se sumnja da je bio dio "duhanskog podzemlja" posjedovao (i) hrvatsku putovnicu. Prije mjesec dana, otkrilo se da je i glavni osumnjičenik u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića, Milorad (Legija) Luković također imao jednu. Nekoliko godina prije toga hrvatska je javnost mogla saznati i da je stanoviti Stanko (Cane) Subotić bio hrvatski državljanin. Malo pomalo, neizbježno se postavlja pitanje: koliko regionalnih osumnjičenika za kriminal, pripadnika obavještajno-mafijaškog podzemlja zapravo ima hrvatsku putovnicu?

Htjela to ona ili ne, njezine putovnice u džepovima ljudi sumnjiva profila impliciraju hrvatsku državu u događaje u koje su i ti ljudi uključeni. Utvrdi li se, naime, da je netko ovlašten ili poluovlašten u hrvatskim državnim strukturama pomagao srpsko-crnogorsko mafijaško podzemlje time što je njegovim istaknutim pripadnicima omogućio povlastice koje sobom nosi hrvatska putovnica, Hrvatsku bi se moglo i formalno optužiti da štiti kriminalne strukture u susjednim zemljama. Štoviše, da su sadašnje srpske vlasti manje prijateljske prema Hrvatskoj, mogle bi je optužiti za umiješanost u atentat na premijera Đinđića, naročito ako se pokaže da je hrvatska putovnica korištena pri bijegu glavnih osumnjičenika iz Srbije.

Posljedice takvog razvoja događaja bile bi goleme, čak i ako bi se na kraju pokazalo da su sve te hrvatske putovnice doista bile ukradene ili falsificirane. U tom bi se slučaju postavilo pitanje: kako to da je baš hrvatske putovnice tako lako ukrasti i falsificirati? Pokaže li se, pak, da putovnice nisu ukradene, odnosno da se doista radi (i) o hrvatskim državljanima, stvari bi bile još i gore. Bugarska država i dandanas snosi posljedice činjenice da je jedan atentator na Papu (iako etnički Turčin) bio bugarski državljanin. Libija je nedavno ponudila golemu financijsku odštetu obiteljima stradalih u terorističkom aktu koji je raznio zrakoplov nad škotskim mjestom Lockerbie samo da bi nakon petnaest godina skinula teret odgovornosti za akcije koje je izveo jedan ili dvojica libijskih državljana. Britanija danas istražuje kako je bilo moguće da je njezin državljanin nedavno u Izraelu pokušao biti bombaš samoubojica. Države čije državljanstvo imaju teroristi, atentatori i mafijaški kriminalci odgovorne su jer su propustile na vrijeme spriječiti njihove terorističke i druge kriminalne akcije.

Kad osoba za koju država zamoli slobodno kretanje potom u inozemstvu počini krivično djelo, naravno da država ne može reći da to nije (i) njezina stvar.

U trenutku kad se kandidirala za članstvo u Europskoj uniji, Hrvatska svakako ne želi biti viđena kao zemlja koja kriminalcima omogućuje slobodno kretanje širom Europe. Takva bi percepcija mogla dovesti u pitanje relativno povlašteni status koji Hrvatska uživa kao zemlja na "bijeloj listi" kad se radi o viznom režimu u Europi. Za razliku od državljana drugih zemalja "Zapadnog Balkana", Hrvatima su danas vize potrebne samo za vrlo ograničen broj europskih zemalja. Neke od zemalja za koje nam treba viza (primjerice, Velika Britanija) uvele su ih ne toliko zbog rata ili migracija hrvatskih Srba nego tek nakon rata (2000.), kad se pokazalo da relativno velik broj sumnjivaca putuje s hrvatskom putovnicom. Među njima su bili ljudi vrlo različitih profila - od potencijalnih islamskih terorista do "običnih" međunarodnih mafijaša.

Ostaje nam samo nadati se da ostale zemlje neće poći tim putem, čak ni sad, kad se pokazuje da hrvatska država ili nije (bila) u stanju ili jednostavno nije željela preuzeti odgovornost za hrvatske putovnice. Ali, ako nam i drugi u Europi uvedu vize, neće nam za to biti krivi ni rat, ni Srbi koji žele iseliti iz Hrvatske, nego oni koji su omogućili da ljudi iz kriminalnog podzemlja koriste hrvatske putovnice da bi svoje balkanske mafijaške mreže protegnuli širom Europe.