LONDON, 9. svibnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Teksaška naftna kompanija Halliburton koju je ranije vodio američki potpredsjednik Dick Cheney, igrat će u poslijeratnoj obnovi Iraka mnogo veću ulogu nego se to očekivalo, piše londonski Times. Bez natječaja i po hitnom postupku, Halliburton je već ranije bio angažiran da gasi moguće požare na iračkim naftnim izvorima, čisti razlivenu naftu i obavlja hitne popravke. No, sada mu je povjereno vađenje i distribucija iračke nafte, što je mnogo unosnija, ali i politički osjetljivija zadaća.

Ugovore za obnovu Iraka dodjeljuje američka vojska, točnije njezin inženjerski dio, a demokratski kongresnik Henry Waxman postavio je sada javno pitanje o cijelom procesu. Suzdržavajući se od toga da vojsku javno optuži kako je javnost dovela u zabludu dodjeljujući Halliburtonu ugovor koji je kasnije proširen, Waxman je rekao: »Brine me što je Administracija svojim odbijanjem da pruži potpune informacije o tom i drugim iračkim ugovorima uskratila važne podatke Kongresu i javnosti. »Tek sada, Kongres i javnost saznaju da će se od Halliburtona možda tražiti crpljenje i distribuiranje iračke nafte«, negoduje Waxman.

Odmah po završetku vojne intervencije, američka agencija za međunarodnu pomoć, USAID, dodijelila je devet ugovora za Irak i to isključivo domaćim, američkim tvrtkama. Tvrdilo se da je to bilo najekspeditivnije, jer da za međunarodne natječaje nije bilo vremena. Dok su još trajali mirovni napori u UN-u, Bushova administracija nije htjela stavljati na velika zvona da već traži tvrtke koje će sudjelovati u obnovi te zemlje. Dužnosnici USAID-a također tvrde kako im zakon naređuje da koriste samo američke dobavljače.

Američki demokrati traže sada od Bushove garniture da otkrije sve podatke o iračkim ugovorima, te tvrde da bi svako zataškavanje činjenica bilo velika blamaža. Oni su uspjeli napipati slabu točku američke administracije u vezi s Irakom, a ta slaba točka zove se - nafta. U islamskom i arapskom svijetu prevladava, naime, mišljenje da se ratom protiv Saddama zapravo htjelo doći do iračke nafte. I u drugim dijelovima svijeta prisutno je to gledište. London i Washington to zdušno opovrgavaju, ističući, recimo, da se ranije interveniralo i na Kosovu, premda tamo nije bilo nafte.

Kongresnik Waxman nije, međutim, stao samo na kritikama iračkog ugovora dodijeljenog Halliburtonu. Također je iznio da je, usprkos raznim američkim zabranama, ta firma godinama poslovala s Iranom, Irakom i Libijom, čak i u vrijeme kad ju je vodio Dick Cheney. Takve optužbe mogu izazvati dodatne neugodnosti Bijeloj kući, tim više što je Cheney upravo najavio da se i na izborima 2004. ponovno namjerava natjecati kao republikanski potpredsjednički kandidat.

No, čini se da je i američki tajnik za obranu Donald Rumsfeld ne tako davno imao poslovne odnose s jednom od država iz iste skupine. Londonski Guardian podsjetio je u petak da je sve do 2000. Rumsfeld sjedio u upravnom odboru firme koja je u to vrijeme prodala dva nuklearna reaktora Sjevernoj Koreji, kasnijoj trećoj članici Bushove »osovine zla«. On je, naime, bio neizvršni direktor velike europske inženjerske firme ABB, sa sjedištem u Zürichu, upravo u vrijeme kad je ona potpisala ugovor o projektiranju reaktora za Sjevernu Koreju i o nabavci ključnih dijelova. Na tom položaju, koji je donosio plaću od 190.000 dolara godišnje, Rumsfeld je bio između 1990. i 2001., kada ga je napustio da bi se priključio Bushovoj administraciji.

Posao s reaktorima uklapao se u politiku tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona da se sjevernokorejski režim potakne na pozitivni angažman sa Zapadom. Kompanija ABB otvorila je čak i svoje predstavništvo u Pyongyangu i potpisala ugovor s tamošnjim vlastima. Usprkos svemu tome, iz Rumsfeldovog ureda sada tvrde kako se američki tajnik za obranu »ne sjeća da je o tom pitanju ikad raspravljao upravni odbor« čiji je bio član.