Vjesnik: 10. 05. 2003.
Vrijede li više dvije godine u Saboru ili 35 u trgovini?
MARIJANA MATKOVIĆ
Dok današnje umirovljenike uvjeravaju da je odluka Ustavnoga suda provedena »u skladu s gospodarskim mogućnostima države«, a radnike da će, zbog nepovoljnog odnosa između broja umirovljenika i zaposlenih koji izdvajaju za njihovu mirovinu, već 2008. trebati dodatno pooštriti uvjete za umirovljenje, predstavnici vlasti itekako se brinu da im to ne okrzne novčanike.
Čim se uvidjelo da bi kratko razdoblje štednje u drugom mirovinskom stupu moglo nepovoljno utjecati na visinu beneficiranih mirovina, Ministarstvo rada potiho je u tekst izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima uvrstilo odredbu prema kojoj takvih posljedica za povlaštene neće biti.
Dok za sve ostale osiguranike u prvom i u drugom mirovinskom stupu uglavnom vrijedi pravilo prema kojem mirovina ovisi o visini plaće i duljini staža, za povlaštene osiguranike se to neće primjenjivati. Tako običan osiguranik u starosnu mirovinu može tek sa 65 godina (žene sa 60), što znači da će neki do mirovine možda odraditi i više od 40 godina staža, povlaštene kategorije umirovljenika u mirovinu najčešće mogu već s 55 godina starosti (50 godina žene) te 20, ili 25 godina staža. Njima se, naime, godina staža često računa kao godina i pol ili dvije.
Običnom građaninu koji u mirovinu odluči otići pet godina ranije u odnosu na spomenute uvjete (što muškarci mogu tek nakon 35, a žene nakon 30 godina staža), ona će biti umanjena gotovo za četvrtinu. Kad je riječ o običnim građanima, upravo je u tijeku i povećavanje obračunskog razdoblja koje se uzima u obzir kod izračuna mirovine. Tako će mirovina ubuduće, umjesto na temelju nekadašnjih 10 najpovoljnijih godina, ovisiti o plaćama tijekom svih 30, 35 ili 40 godina rada, što u pravilu znači da će biti manja. Istodobno, za neke je povlaštene kategorije osiguranika (za saborske zastupnike, primjerice) propisano da mirovina iznosi 65 posto plaće u zadnjoj godini koju su proveli u Saboru, pa ostatak radnog staža na nju uopće ne utječe...
Da bude jasno: ne dovodimo u pitanje društveni dogovor o tome da neke kategorije građana, zbog posebnih uvjeta posla i posebnih doprinosa, moraju imati pravo na određene povlastice. Pitanje je samo dokle može ići njihov bezobrazluk? Točnije, treba li glasovati za one koji su uvjereni da na temelju dvije godine u Saboru i upola manje ukupnog staža moraju imati i pet puta višu mirovinu od onih koji su 35 godina odradili u trgovini, u školi, u operacijskoj sali ili vozeći tramvaj?