Vjesnik: 12. 05. 2003.
Lučinova novčana nagrada
VLADO RAJIĆ
Zadnji je čas da u slučaju Ante Gotovine bude objavljena i neka nova vijest. Jer ona da će policija raspisati nagradu od 350 tisuća kuna za informaciju koja omogući njegovo hvatanje i izručenje u Haag – stara je barem tri tjedna.
Dvije godine, ako ne i više, stara je vijest da se HDZ zauzima za dobru suradnju Hrvatske i Haaga, ali da se protivi izručenju Ante Gotovine sudu, jer je to napad na ugled i dostojanstvo i branitelja i Domovinskog rata u cjelini.
Zapravo je najsvježiji podatak da je točno šest ljudi iz najbliže Gotovinine okoline pod prismotrom policijskih tijela. Toj zbirci starih vijesti valja pridodati i reakcije četvorice odvjetnika koji brane odbjeglog generala, ali se još ne zna od čega i pred kojim to sudom.
Šablona prema kojoj se taj događaj odvija ne obuhvaća, a to je velika šteta, i jasne posljedice za Hrvatsku i za njen sustav. Naime, Hrvatska plaća svaki dan izbjeglištva optuženika, što u novcu što u političkim bodovima. Međunarodni svijet nema, zapravo nikad nije ni imao, previše razumijevanja za teškoće toga tipa. Ako je Gotovina hrvatski državljanin onda je hrvatska država odgovorna za njegovu građansku sudbinu. A to što je u tu sudbinu uključena i optužnica za ratni zločin može se pobiti jedino tamo gdje se takva optužnica može i srušiti. Odvjetnici odbjegloga generala to, skupa sa svojim klijentom, jednostavno ne žele uzeti u obzir.
Je li policija bila u pravu što je raspisala nagradu, vidjet će se onoga trenutka kada je bude morala isplatiti u punom iznosu i bez poreza za »dobitnika«. Dok se to ne bude znalo, bit će svakojakih nagađanja i pritisaka na moguće »izdajnike«. Iz policije i iz drugih službenih struktura vijesti cure na sve strane, pa eventualni donositelj korisne informacije, koju policija još nema, može očekivati novac na ruku i »štrik« oko vrata.
Netko će nekome došapnuti ime svjedoka i način na koji je 350 tisuća kuna zaradio. Dobro se zna da suradnja s Haagom bez optužnica nije moguća. Isto se tako dobro zna da Gotovinu ne može »prepoznati« netko slučajan. Računa li policija na tu slučajnost ili i na troškove zaštite »dobitnika« Lučinove novčane nagrade?