Smjena civilnog upravitelja u Iraku uslijedila ne samo zbog nezadovoljstva SAD-a sporošću obnove već i zbog izvješća da među predstavnicima američke uprave vlada pravi kaos zbog nedovoljne pripremljenosti za poslove obnove i izgradnje zemlje

Javna je tajna da američki predsjednik George W. Bush nije bio zadovoljan brzinom kojom se obnavljaju temeljni irački infrastrukturni objekti i komunalne usluge. Istodobno, neka izvješća govore da među predstavnicima američke uprave, nadležnim za iračku obnovu, vlada pravi kaos zbog nedovoljne pripremljenosti za poslove obnove i izgradnje zemlje. Tvrdi se da i njihovi međusobni odnosi nisu bili na razini zadane odgovornosti i preuzetih obveza.

To su bili i glavni razlozi koji su, u većini slučajeva, pridonosili brojnim protestima gnjevnih Iračana koji završavali i sukobima s američko-britanskim snagama. Takva erupcija neraspoloženja zabilježena je ponovo u ponedjeljak u Bagdadu. Nezadovoljna skupina nekoliko stotina časnika poražene iračke vojske marširala je prema glavnoj američkoj bazi u iračkoj metropoli. Sudionici prosvjeda zahtijevali su plaće i sigurniju budućnost Iraka. Inače, u veljači su prosječne plaće iračkih časnika iznosile oko 60 američkih dolara, a trenutačno ne dobivaju ništa.

U međuvremenu, zapovjednik Glavnog stožera američkih snaga u Zaljevu Tommy Franks je iz svog katarskog uporišta priopćio kako je iračka socijalistička stranka Baas, koja je činila jezgro Saddamove totalitarne moći, raspuštena. No, taj potez je više propagandne prirode, a ne stvarnog utjecaja Amerikanaca na iračke Baasovce. Tim više, što postoje mnogi signali da je utjecaj stranke u nekim sferama iračkog društva i dalje itekako zamjetan. To se posebno odnosi na pojedina iračka sveučilišta.

Takva »reinkarnacija« Baas stranke proizilazi iz očite činjenice da je svrgnuti irački diktator živ i da se čak nalazi u zemlji. Ahmed Chalabi, predsjednik Iračkog nacionalnog kongresa čak tvrdi da se Saddam Hussein kreće Irakom pod posebnom zaštitom. U intervjuu saudijskim novinama Asharq Al-Awsat, Chalabi tvrdi da su mnogi ljudi napustili Saddamovo okruženje. No, kaže on, nitko pouzdano ne zna mjesto njegovog boravka i skrivanja.

Nesređene iračke (ne)prilike dovele su i do ostavke Barbare Bodine koja je obavljala dužnost koordinatorice za sredinji Irak, uključujući i glavni grad Bagdad. Ona je provela na tom mjestu nešto manje od mjesec dana, ali bez ozbiljnijih pomaka u smjeru bržeg sređivanja cjelokupnog iračkog stanja. Američki State Department označio je njezino povlačenje kao »rutinsko rotiranje osoblja«. Ali stvarni razlozi su, jamačno, daleko dublji i složeniji.

Mnogi Iračani su, također, vrlo oštro kritizirali neke poteze Bodinove na obnovi Iraka. Tvrdi se da američka uprava nije, nakon nasilnog uklanjanja s vlasti režima Saddama Husseina, osigurala normalne uvjete života građana. Ima i znakova da je opoziv Barbare Bodine izravni rezultat činjenice da washingtonska administracija nije dovoljno temeljito razradila planove iračke poratne obnove i razvitka. Na taj način, ona se samo našla u ulozi potrebne kadrovske žrtve.

Myers sada svu nadu polaže u ispitivanje uhićenih iračkih državnih, vojnih i stranačkih dužnosnika. Naime, očekuje se da će neki od njih prije ili kasnije »propjevati« pred američkim agentima, te konačno odati lokacije sa sumnjivim »prljavim oružjem«. Na američku žalost dosad nije pronađen ni jedan opipljiviji dokaz koji bi upućivao na zaključak da takvo nedopušteno oružje uopće i postoji.

Takve željno očekivane dokaze nisu uspjeli pronaći i američki stručnjaci za kemijsko, biološko i nuklearno oružje koji su, umjesto inspektora UN, doputovali u Irak. Jedan od dužnosnika te skupine potvrdio je da dosadašnji »lov« na to oružje nije donio nikakve rezultate. Pritom je, u izjavi za Washington Post, najavio povratak kući, pošto, kako kaže, nisu pronađeni bilo kakvi tragovi nedopuštenog oružja masovnog uništenja.