Hrvatskoj će biti još teže nego ostalim tranzicijskim zemljama i to upravo stoga što nema tradiciju države. Ubrzano sazrijevanje, pokazalo je prethodno desetljeće, proizvelo je i cijeli niz anomalija. Ako se u Europsku uniju želi već 2007., na sva teška pitanja hrvatska politička elita mora odgovoriti u samo godinu i pol. Njihova zrelost bit će ključna za razvoj Hrvatske, bolji život njezinih građana te, napokon, njezino pozicioniranje u međunarodnoj zajednici

Teško da će bilo koji sljedeći referendum za Europsku uniju potvrditi primjer Litve. Njezini građani su se na referendumu izjasnili s čak 90 posto. Prije samog referenduma postojao je opravdani strah da na njega neće izaći potrebnih 50 posto. No, u nedjelju nakon mise, na kojoj su svećenici pozvali vjernike da se pojave na biralištima kako ne bi propustili prigodu koja im se pruža samo jednom, birališta su se popunila.

Iako je tako zavidna zrelost katoličkog klera u Hrvatskoj, poput one u Litvi, teško zamisliva, u posljednjih nekoliko mjeseci eurooptimizam je u porastu. S takvim eurooptimizmom Hrvatska je sama sebi zadala iznimno tešku zadaću. Kada se vrijeme koje je preostalo da bi se dostigla 2007. ogoli sa svim potrebnim procedurama, lako je utvrditi da je EU-kalendar za Hrvatsku vrlo okrutan.

Ratifikacija bi trebala biti završena do 2006., što znači da bi pregovori o punopravnom članstvu trebali započeti sredinom 2004., a završiti do kraja 2005. Hrvatska ima samo godinu i pol za usvajanje svih Unijinih uvjeta! Hrvatski dužnosnici uglavnom misle da je to dostižno. Ministar za europske integracije Neven Mimica siguran je da je takav scenarij ostvariv, dok je ministar vanjskih poslova Tonino Picula malo oprezniji – siguran je da će Hrvatska u Europsku uniju ući do kraja ovog desetljeća.

Veleposlanik Europske komisije u Zagrebu Jacques Wunenburger izjavio je da je dobro imati ambiciozne ciljeve jer to ima motivirajući efekt. O datumima, naravno, nije želio govoriti. Ipak rekao je kako EU u svoje članstvo nikad nije primila zemlju koja nije ispunila političke kriterije. Administrativne preobrazbe i reforme nisu, dakle, sporne. Vrag je, kao uvijek, u politici i u tradiciji države. Hrvatska, do prvih višestranačkih izbora, nikad u svojoj povijesti nije uistinu bila demokratska, pa s temeljnim stvarima teško izlazi na kraj. Ovoga tjedna na dva su politička pola opet bili Bleiburg i Jasenovac.

Povijesni poučak hrvatskog predsjednika u Jasenovcu, utemeljen i državnički čin, njegovi će politički protivnici sasvim sigurno shvatiti kao još jedan dokaz za sve ono na čemu mu zamjeraju otkako je zasjeo na Pantovčak. O ovako teškim i povijesno važnim pitanjima, o događajima u kojima je izgubljeno na stotine tisuća života, u Hrvatskoj se još ne može normalno razgovarati.

Slično je i s odnosom prema BiH. Hrvatski političari i dalje se nalaze u rovovima pa je tako nemoguće da se u jednome rovu prizna kako bi u prvim danima rata bez organizacije Herceg-Bosne Hrvatska bila vrlo brzo prepolovljena na pola. Oni s druge strane rova ne žele pak razgovarati o kriminalu i zločinima koji su se dogodili, o politici sukobljavanja s Bošnjacima, odnosno o upletenosti državnog vrha u sve ono što je daleko od pravne države. Litva je možda u sada već iracionalnom refleksnom strahu »pobjegla« u EU. Hrvatska i dalje bježi od same sebe.

U tom bijegu u Europu, kada napokon tamo i pobjegne, Hrvatska će se suočiti s jednom novom Europom u kojoj će dijeliti svoj suverenitet. Hrvatska će ući u Uniju s već donesenim europskim ustavom koji će imati primat nad zakonima zemalja članica. Usvajanje temelja na kojima počiva funkcioniranje Europske unije pa zatim i potvrđivanje vlastita suvereniteta u jednoj velikoj integraciji, bit će stoga mnogo teža zadaća od administrativnog prevladavanja Unijinih zakona ispisanih na 80.000 stranica kriterija za punopravno članstvo. Prvi test prije Hrvatske obavit će upravo 10 zemalja koje sljedeće godine ulaze u tu demokratsku europsku integraciju.

Hrvatskoj će biti još teže nego ostalim tranzicijskim zemljama i to upravo stoga što nema tradiciju države. Ubrzano sazrijevanje, pokazalo je prethodno desetljeće, proizvelo je i cijeli niz anomalija. Ako se u Europsku uniju želi već 2007., na sva teška pitanja hrvatska politička elita mora odgovoriti u samo godinu i pol. Njihova zrelost bit će ključna za razvoj Hrvatske, bolji život njezinih građana te, napokon, njezino pozicioniranje u međunarodnoj zajednici. Bez obzira na to koliko ima stanovnika i kolike je zemljopisne površine.