Ja ću potpisati pristupnicu Hrvatske Europskoj uniji – uobičajeno je samouvjereno neki dan zagrmio šef HDZ-a Ivo Sanader, koji sebe odavno već smatra Račanovim nasljednikom u Banskim dvorima. Sadašnji, pak, premijer također tvrdi da je ključ za briselska vrata u njegovim rukama. Vladajuća koalicija ponovo je jučer debatirala o tome kako organizirati rad Vlade i Sabora – nema odmora dok traje obnova! – da bi se do jeseni odvalio što veći dio europskih zahtjeva. Reklo bi se: sve stranke i svi putevi vode u Europu. Sretne li Hrvatske!

Ali primjetno je da Račanova vlada jaši prvenstveno na formalnom usklađivanju s Europom, pa se prekrajaju zakoni, mozga o tome kako u kratkom roku odgovoriti na nekoliko tisuća pitanja. Pritom bitni uvjeti – suradnja s Haagom, povratak i integracija izbjeglica te reforma pravosuđa – ostaju u drugom planu. Vladi je svakako lakše fabricirati dokumente, nego da premijer, recimo, kako mu je sugerirano, velikom gestom pozove izbjegle Srbe da se vrate. U Vladi čak šire paniku da će Mesićev potpis na deklaraciji Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije o bržem povratku izbjeglih Hrvatsku uvaliti u bankrot. Na kraju bi se moglo dogoditi da Zagreb formalno, na papiru zadovolji europske standarde, ali da se stvarno, u životu, malo toga promijeni.

Drugi je problem onaj na koji je jučer na savjetovanju pravnika u Opatiji upozorio profesor Jakša Barbić. On je, govoreći o nužnosti duboke reforme pravnog sustava, istakao da Hrvatska o prilagodbama europskim standardima govori isključivo u kontekstu briselskih zahtjeva. Sređivanje države kao da smatra potrebnim tek radi ulaznice za Europsku uniju, a ne zato jer je Hrvatskoj samoj najpotrebnije da živi kao sređena zemlja. »Sadašnji trend rastakanja pravnog sustava mora se zaustaviti i uspostaviti stanje pravne sigurnosti, jer bez toga ne možemo govoriti o sređenu društvu«, veli Barbić, ističući da je to najvažnija zadaća onih koji obnašaju vlast.

Dakle, nije Europa glavni cilj Hrvatske, nego je to europski sređena Hrvatska. Ne prilagođava se Hrvatska zapadnim standardima samo zato da bi je primili u Europsku uniju, nego prvenstveno zato da bi sama bolje i perspektivnije funkcionirala. Vladavina prava njena je vlastita potreba. Ali, kako Vlada zahtjeve Bruxellesa ne doživljava kao ispunjenje nacionalnih interesa, tako stalno pokušava nešto muljati, špekulirati, za sve ju treba gurati, pritiskati, sve se mora iznuditi, stalno je s figom u džepu. Poruke slične Barbićevim Račanovoj su vladi stigle i iz Bruxellesa. Kako piše Globus, vladajućima je savjetovano da predizbornu kampanju ne vežu isključivo uz šansu da Hrvatska na proljeće dobije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Sad, je li takav savjet uslijedio zato jer se na vanjskopolitičkim temama, čak i kad je riječ o nesumnjivim uspjesima, izbori teško mogu dobiti, ili u Bruxellesu smatraju da bi Europa u Hrvatskoj morala biti točka općenacionalnog slaganja, a ne međustranačkog nadmetanja i prepucavanja? U NATO-u i Europskoj uniji ne žele da se Račan predstavlja kao ključar tih integracija, jer će i HDZ-ove šefove pokušati u tom pogledu vrlo čvrsto obavezati.