Prvi manjinski izbori, održani po nedavno jedva usvojenom zakonu o nacionalnim zajednicama, doživjeli su fijasko. Za više od polovice vijeća izbori nisu ni održani. Na birališta je izašao mizeran broj pripadnika manjina. Neki izvjestitelji konstatiraju da je promatrača bilo više nego glasača. Izražavajući zabrinutost da bi slab odaziv birača mogao dovesti u pitanje legitimitet izbora, OESS je jučer od Vlade zatražio organiziranje dodatnog biranja. Takav ishod uopće nije iznenađenje.

Prvo, izbori za predstavnike nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi katastrofalno su loše organizirani. Vlast je na svaki način pokazala da joj do njihova uspjeha uopće nije stalo. Samo je u posljednji trenutak odradila posao na koji je po zakonu obavezna, a kojemu se međunarodna zajednica praktično postavila kao politički sponzor. Da joj nisu potrebni kao legitimacija pred Bruxellesom, tko zna bi li ih uopće bilo.

Pritom je demonstrirala toliko površnosti, neozbiljnosti i kaotičnosti da ih ni teza o prvim mačićima ne može pokriti. Tehničke pretpostavke za izbore nisu bile uredno osigurane, za kampanju je određeno premalo vremena, birački su popisi ostali sasvim dubiozni. Tako je Muslimanima u posljednji trenutak odobreno da glasaju kao Bošnjaci, ali Romi – od kojih se veliki broj vode kao Muslimani ili Hrvati – slično pravo nisu mogli ostvariti. Ukratko, država je posao odradila preko volje.

Dio tako skromnog interesa svakako treba otpisati na ogromnu neinformiranost. Dio je logična posljedica činjenice da se na svim vrstama izbora u Hrvatskoj bilježi sve veća apstinencija. Navodno je prosječan odaziv kod biranja lokalne samouprave oko 8 posto. Ni manjinski izbori nisu mogli umaći tom trendu. Dio vjerojatno treba pripisati okolnosti da u nacionalno gotovo homogenoj Hrvatskoj manjinsko izjašnjavanje nije omiljeno – većina ga prima s rezervom, manjina s nelagodom. Dobar dio apstinenata, smatraju sociolozi, vjerojatno nije ni zainteresiran za manjinska pitanja, valjda neke druge probleme osjećaju kao bitnije.

Međunarodna zajednica Hrvatsku stalno pritišće na manjinskoj problematici. Donošenje zakona o nacionalnim zajednicama isključivo je zasluga tog pritiska. Sada se inzistira na povratku izbjeglica i njihovom integriranju u hrvatsko društvo. Formiranje vijeća nacionalnih manjina, na razini općina, gradova i županija, svakako može pomoći tom procesu. Pitanja od interesa za manjince više se bez njih ne bi mogla rješavati. Nova situacija podrazumijeva da se Hrvati moraju navići na činjenicu da nisu sami, ali je zbog brojčane nadmoći na njima najveća odgovornost. No, i od manjina zavisi hoće li, koliko i kako iskoristiti raspoložive mogućnosti. Izostane li, pak, njihova adekvatna zastupljenost u lokalnim i regionalnim vlastima, onda i zakon o manjinama ostaje mrtvo slovo na papiru.