Novi, obogaćeni, solunski paket za Hrvatsku dolazi prekasno, a za zemlje regije prerano. S obzirom na to da je ipak bolje ikad nego nikad, ovaj posljednji vlak za putovanje prema postaji koju je napokon potvrdio i EU nudi dovoljno da bude manje od ništa ili nešto

Solunski summit s novim, obogaćenim, paketom za regiju jugoistočne Europe za Hrvatsku dolazi prekasno, a za zemlje regije prerano. S obzirom na to da je ipak bolje ikad nego nikad, ovaj posljednji vlak za putovanje prema stanici, koju je napokon potvrdio i EU nudi dovoljno da bude manje od ništa ili nešto. Iako, u svjetlu proširenja koje bi se trebalo dogoditi 1. svibnja iduće godine, Hrvatska - sa svim svojim brojkama i rezultatima, dosezima - može samo žaliti zbog promašaja. Promašaja koji nisu donijeli mnogo, osim možda poduzetnijim pojedincima, a odnijeli su mnogo. Europska Petnaestorica dugo su se lomila treba li uopće prijeći »Rubikon« i kazati »K-riječ« (K za kandidata). Neke su zemlje još rezervirane, druge su entuzijastične.

Sve su složne da za ovaj završni krug proširenja novca neće biti onoliko koliko se iz proračuna iščupalo za »veliki prasak«. One čak i pojma nemaju koliko će se solidarno žrtvovati da, eto, posljednji kontinentalni problem skinu s dnevnog reda i tako nekim svojim ekonomijama, između ostaloga, otežaju redovan priljev mladog »ženskog mesa« i švercanih cigareta. I, razlog za slanje mirovnih trupa premjeste s europskog tla na Aziju, gdje je (s) Amerikancima ionako udobnije.

Otvaranjem prijedloga Europske komisije, počele su finalne pripreme za solunski summit. Europska komisija prva je preskočila verbalnu granicu, izjasnivši se da je vrijeme novoj, kvalitativnoj, promjeni. Promjena bi se u smislu naziva procesa u koji će se i dalje zaklinjati kao u najbolji od svih mogućih obrazaca pomaknula s onog »stabilizacija« prema »pridruživanje«. U tu je svrhu Komisija pokupila startne elemente procesa proširenja i to onaj dio taktike koji je bio na snazi na početku velikog puta 12 kandidata prema velikoj Europi.

U ponuđenom paketu Europske komisije zemlje regije jugoistočne Europe morat će čekati godine za ozbiljnije korake. Većini je ritam odgovarajući - Hrvatskoj je već kasno. K tome, nitko od EU čelnika ne govori o 2007. kao o godini ulaska. Nju spominju hrvatski dužnosnici i srpski premijer. Početno otvaranje dobar je znak, najava da solunski summit dobiva nekakav pristojan sadržaj i da se lideri Unijinih članica i pet šefova zapadnobalkanskih država ne sazivaju bez razloga.

Snažan razlog za okupljanje Jacquesa Chiraca ili Gerharda Schrödera s balkanskom ekipom bilo je otpočinjanje »zagrebačkog procesa«. Jednako jak razlog nalazi se za Solun. Integrirajuće partnerstvo, dakle. Europska komisija to je osmislila tako da otvara novu politiku snažnijeg povezivanja - ili »partnerstva u europskim integracijama« - kako bi gradu i svijetu poručila da je, eto, taj značajan korak učinjen i da je summit imao sve razloge za sazivanje.

Ako se inaugurirana politika prihvati do mjere da se Europska unija zaklinje u nju jednako entuzijastično kao što to čini povjerenik za vanjske poslove europske Komisije Chris Patten, balkanska petorka brzo će uhvatiti integracijski priključak. EU-osigurači su odmah postavljeni na prava mjesta: dogodi li se otezanje, zaustavljanje, usporavanje, mi nismo krivi - za svoju ste sudbinu odgovorni vi. Pametnome dovoljno. Zasluge su europske, zaostajanja i pogreške regionalne.

Stara praksa uvijek se potvrđivala uspješnom u obrazlaganju zašto stvari idu jednim, a ne drugim smjerom. Zanimljivo je koliko je uopće slomljenih kopalja trebalo Unijinoj vladi da se usudi na ovaj korak. Mjesecima su se dva tabora zagovornika različitih politika borila tko će prevagnuti. Obje su strane na svoj način čitale iste podatke. Na kraju, prevladao je zdrav razum, novo europsko integracijsko partnerstvo stari je i provjereni koncept koji će - možda - jednako dobra učiniti regiji kao što je to učinio pristupajućim zemljama.

Naravno, kako to u lijepim uratcima biva, više je sadržaja u dekoraciji negoli u supstanci. Komisija je kao veliko dostignuće proglasila objavu kako će, eto, balkanske ekonomij(ic)e uživati sve prednosti pan-europske kumulacije podrijetla, dakle onog sustava koji će u punoj primjeni omogućavati automatsko udvostručavanje hrvatskog izvoza na tržište EU pod povlaštenim uvjetima asimetričnih trgovinskih mjera, koje stvaraju razlike.