Kako prevariti Europsku uniju? Pitajte političare u Hrvatskoj. Uzmite dva primjera: prvo je cijela javnost pozdravila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, jer se očekivalo da će se carine za proizvode iz EU značajno smanjiti. I doista je tako i bilo: strani automobili su pojeftinili za oko 20 posto, koliko je iznosila visina carine. Ali, Vlada se spremno dosjetila kako prevariti EU: podigla je trošarine za oko 15 posto. Na taj način, efektivno pojeftinjenje je iznosilo samo 5 posto. No to su samo sitni detalji: zašto time uopće uznemiravati javnost? Doris Pack, kada joj je to rečeno na konferenciji održanoj početkom godine u Zagrebu u Europskom domu, obećala je promptni odgovor sudionicima konferencije. Odgovor nikada nije ni došao, jer se eurokrati ipak ne bave tako banalnim pitanjima. Koji, doduše, udaraju po džepu hrvatskog potrošača. Ali što je to u odnosu na druge, značajnije probleme jedne zemlje u »tegobnoj tranziciji« kakva je Hrvatska, ili u odnosu na nestabilnost u cijeloj regiji jugoistočne Europe? Ili u odnosu na globalni kaos koji izazvan unilateralizmom i preventivnim ratovima?

Ali je zato drugi primjer kako Hrvatska izigrava svoje obveze prema EU ipak nešto ozbiljniji: riječ je o naprečac sazvanim izborima za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samlouprave. Hrvatska je »odradila« svoju obvezu: Vlada je sazvala izbore, izbori su održani, a neizlazak pripadnika manjina na izbore tumači se slijeganjem ramena. Imali su pravo – nisu ga konzumirali. Sve je to demokracija, zar ne? Ako hoćeš, hoćeš, ako nećeš – nećeš. No ipak krajnje cinično djeluju riječi potpredsjednika Hrvatskog sabora Mate Arlovića, koji je slab odaziv birača na izbore za vijeća manjina objasnio »posljedicom opredjeljenja za građansku opciju i odbijanjem ljudi da se identificiraju kao pripadnici manjina«. Takvo je objašnjenje Arlović dao Hansu Eweu, šefu Ureda promatrače misije EU u Hrvatskoj. Štoviše, dodao je Arlović i svoju ocjenu da je očito da pripadnici nacionalnih manjina imaju različit stav od onih koji se javljaju kao njihovi predstavnici. Ovakva izjava zapravo znači: predstavnici manjina koji govore u njihovo ime nisu pravi predstavnici. Na taj način Arlović pokazuje da ni sadašnja vlada, kao ni ona prijašnja, nacionalistička, ne doživljava manjine niti njihove predstavnike kao ravnopravne političke subjekte, dapače kao posebno bogatstvo hrvatske multikulturalnosti i multietničnosti.

Ponašanje prema manjinama je kriterij demokracije. I to prema svim manjinama: nacionalnim, rasnim, spolnim, hendikepiranima, siromašnima, nezaposlenima itd. Hrvatsko društvo tek treba izaći iz atmosfere u kojoj su vladali nacionalizam, rasizam, ksenofobija i opća netrpeljivost prema onima koji su »drugačiji«. Mjerilo razvijenosti jedne demokracije je upravo njezin odnos prema manjinama. U ovom slučaju, pokazuje se da su u pravu predstavnici manjina koji ocjenjuju da je Vlada organizirala izbore na brzinu, bez dovoljnih priprema i uz veliku zbrku (primjerice one o Muslimanima i Bošnjacima), koje bacaju loše svjetlo na ove izbore, a konačno i na Vladu.

Je li moguće da su u krivu baš svi predstavnici manjina, koji su iznijeli takve kritične ocjene o ovim izborima? Jesu li u krivome saborski zastupnici Borislav Graljuk (koji, doduše, daje različite izjave: jednu u Vjesniku u ponedjeljak, a drugačiju našem listu u utorak), Zdenka Čuhnil i Tibor Santo? Ili predstavnici romske manjine, Kasum Cuna i Alija Mešić, manjine koja je izložena sustavnoj ksenofobiji i rasističkom ponašanju, pa i otvorenom nasilju?

Ispast će da je u pravu saborski zastupnik Milan Đukić, koji tvrdi da je mali odziv Srba na izborima znak da su Srbi shvatili da je institut vijeća nacionalnih manjina obična lakrdija, pa zato nisu ni izašli. Iz situacije koja je nastala, i kako ju je ocijenio OESS u svojem priopćenju, proizlazi da je Vlada u najmanju ruku postupila površno i neodgovorno u pripremi izbora za vijeća nacionalnih manjina. Zato ni ne stoji izjava Tonina Picule u saborskom Odboru za vanjsku politiku, da smo položili sve testove za punopravno članstvo u EU. Umjesto toga, valja postupiti po savjetu OESS-a – ponoviti izbore tamo gdje su bili nepripremljeni i slabo organizirani, a čak i donijeti odluku da se ti izbori ponove. Uz uvažavanje svih primjedbi baš tih predstavnika nacionalnih manjina, kojima Arlović niječe pravo predstavljanja. Manjinski izbori se moraju ponoviti, kako kaže dr. Furio Radin, koji kao socijalni psiholog iznosi svu argumentaciju, i stručnu i političku, u prilog tome. Tko još misli kod nas da možemo prevariti Europsku uniju, i tek formalno odraditi našu obvezu?