Operateri su obvezani da subjekt tajnog nadzora, odnosno prisluškivana osoba, ničim ne osjeti da je prisluškivan ili praćen, dok kvaliteta usluge tajnog nadzora mora biti veća ili barem jednaka usluzi koju operater pruža korisniku, odnosno građaninu

ZAGREB – Nakon što su nedavno nakon višegodišnjeg oklijevanja imenovani čelnici triju hrvatskih tajnih službi, Protuobavještajne agencije (POA), Obavještajne agencije (OA) i Vojne sigurnosne agencije (VSA), Vlada je donijela i uredbe o njihovu radu. Stavljanje tajnih službi u zakonski okvir i pod civilni nadzor jedno je od najvažnijih neispunjenih obećanja trećesiječanjske vlasti.

Za širu javnost svakako je najzanimljivija uredba koja propisuje obaveze za sve davatelje telekomunikacijskih usluga, budući da se iz nje mogu pročitati postupci što ih tajne službe koriste prilikom prisluškivanja građana. Prema toj uredbi, POA, koja je zadužena za obavljanje prisluškivanja, osnovat će Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija, koji će u koordinaciji s operaterima i davateljima usluga provoditi mjere tajnog nadzora (prisluškivanja, op. a.).

Uredba veoma strogo propisuje obaveze operatora, koji su obavezni, i to o vlastitom trošku, primijeniti mjere tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga što ih pružaju. To podrazumijeva ugradnju funkcije tajnog nadzora i uspostavu vodova i pristupne opreme do lokacije Operativno-tehničkog centra. Osim što sve to moraju učiniti o svom trošku, dužni su također osigurati trajno održavanje i ispravan rad te opreme, kao i čuvati sve podatke o tome kao državnu tajnu.

Operateri moraju osigurati sadržaj nadziranog poziva, kao i sve podatke o pozivu, sve pokušaje uspostave poziva, neovisno o tome jesu li uspjeli ili nisu, podatke o korištenim telekomunikacijskim uslugama, datume i vremena te aktivnosti, ali i lokaciju subjekta tajnog nadzora. Uredba bez ikakva ostatka naređuje da operateri moraju omogućiti tajni nadzor telekomunikacija u stvarnom vremenu, svi pozivi moraju biti na raspolaganju odmah po njihovom završetku, a tajni nadzor mora biti neprekinut za cijelo vrijeme trajanja poziva.

Nadalje, operateri moraju na zahtjev dostaviti podatak o lokaciji sredstava za komuniciranje, tj. mobitela, neovisno o tome da li se njime u tom trenutku razgovara. Štoviše: operateri moraju dostaviti podatke o svim mobitelima na određenom području, bez obzira jesu li korišteni! Drugim riječima, tajne službe moći će pratiti građane samo praćenjem njihovih mobitela, i to preko telekomunikacijskih operatera.

Operateri su obavezani da subjekt tajnog nadzora, odnosno prisluškivana osoba, ničim ne osjeti da je prisluškivan ili praćen, dok kvaliteta usluge tajnog nadzora mora biti veća ili barem jednaka usluzi koju operater pruža korisniku, odnosno građaninu. U slučaju da uvode vlastitu kriptozaštitu (zaštitu od prisluškivanja), operateri moraju tu zaštitu ukloniti prije dostave prisluškivanog sadržaja.

Tijekom postupka dobivanja koncesije budući operateri moraju voditi računa o tim obavezama koje se odnose na primjenu mjera tajnog nadzora, budući da one obavezuju sve operatere u zemlji. Štoviše, prije početka rada operater je dužan od Operativno-tehničkog centra pribaviti Potvrdu o nužnosti i ispravnosti primjene funkcije tajnog nadzora telekomunikacijske usluge. Operativno-tehnički centar može napraviti i iznimku kod pojedinih operatera, ali ne dulje od šest mjeseci. Kako nacionalna sigurnost ne bi trpjela.

Uredba o protuobavještajnoj zaštiti i osiguranju štićenih osoba takve osobe svrstava u dvije kategorije. U prvoj su predsjednik države, premijer i predsjednik Sabora, kao i predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda, kao i članovi njihove najuže obitelji. Tu su i predsjednici stranih država, strani premijeri i šefovi parlamenata kada se nalaze na hrvatskom teritoriju.

U drugu pak kategoriju uredba svrstava kandidate za predsjednika države od trenutka objave liste kandidata do izbora, zatim inozemne ministre vanjskih poslova i šefove međunarodnih organizacija i institucija.