Čista petica – to je ocjena koju je Ivica Račan u jučerašnjem intervjuu ovom listu dao svojoj vladi za hvatanje koraka s Europom. »Približavanje Hrvatske euroatlantskim integracijama« premijer smatra najuspješnijim poslom svoje ekipe i tretira ga kao svoj glavni jocker za predstojeće izbore. Samohvala je dodatno ukrašena izjavom da će se, dođe li do promjene vlasti, to grandiozno djelo sigurno pokvariti.

Premijer je, očito, uvjeren da je Hrvatsku iz »balkanskog blata« katapultirao u Europu. Ali mogućnost da Hrvatska, eventualno, za četiri godine, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, bude primljena u članstvo Europske unije, nikako se ne može smatrati uspjehom, još manje pothvatom. Hrvatska je po svojim potencijalima morala biti u prvoj grupi zemalja koje su dobile pozivnicu Bruxellesa. Zajedno sa Slovenijom i Mađarskom, Poljskom, Slovačkom i sličnim zemljama. Činjenicu da je ispala iz te grupe, kojoj prirodno pripada, može zahvaliti Tuđmanovoj ali i Račanovoj vlasti.

Kada je prije tri i pol godine trećesiječanjska ekipa došla na vlast, međunarodna je zajednica bila toliko oduševljena da je odmah najavila širom otvoriti svoja vrata. Ali koalicija tu šansu nije iskoristila. Europa se brzo ohladila. Vlada se trgnula tek kad je vidjela da je Hrvatska ispala iz prvog i svakog narednog kruga EU-proširenja, da je nema ni na jednoj listi, kao da ne postoji. Sada se obećanja da će, ako se bude jako trudila, možda uhvatiti vlak s Bugarskom i Rumunjskom, proglašavaju epohalnim uspjehom. Kaj god, rekao bi premijer. Ne može se govoriti o uspjehu, nego o pokušaju bijega iz crne rupe. Bez obzira koliko je Račan sam sobom impresioniran, bez obzira što sam sebe tretira kao heroja Europe.

Drugo, najnoviji politički program koji je Europska unija formulirala za zemlje jugoistoka, među kojima se našla i Hrvatska, pokazuje da kretanje cijele regije ka Europi nije volja pojedinačnih tangiranih zemalja, nego projekt Bruxellesa. Govori se o uspostavi partnerskog odnosa EU-a i zemalja zapadnog Balkana, s ciljem njihova uvezivanja u europsku obitelj. Riječ je o programu pomoći i podrške jačanju demokracije te političkom i gospodarskom stabiliziranju regije. Europa je, posebno nakon ubojstva srbijanskog premijera Đinđića, shvatila da je postratovsko stanje još vrlo fragilno, da se mora umiješati, ako ne želi neugodna iznenađenja. Cilj je integracija Balkana u Europsku uniju, ali europski će se odnosi trenirati prvo u regiji. U tom kontekstu treba gledati i pohvale koje od nekog vremena doživljava Zagreb. Iz novoformulirane strategije Hrvatska može izvući koristi, ako se nametne kao najbolja u grupi, pa je, drugima za primjer, počaste statusom kandidata za člana EU-a. Ali nije nemoguće da je neke druge zemlje, koje su u posljednje vrijeme krenule u sprint, na koncu preteknu.

Čista petica – kaže Račan za svoje hvatanje priključka s Europom. A zapravo pokušava položiti popravni. Ali se javnost naveliko farba, da ne pravi probleme, da se ne buni, da ne pita za propušteno ni za druge svinjarije koje vlast radi. Premijer svoju vladu predstavlja kao udarnika europskog harmoniziranja Hrvatske – zamislite, mora odgovoriti na nekoliko tisuća pitanja! – a ona samo pokušava popraviti štetu koju je sama napravila.