Vjesnik: 26. 05. 2003.

Još jedna prigoda Hrvatskoj da pojasni svoja stajališta

Novi zamah Pakta o stabilnosti potreban je svima. Zemljama u regiji koje još imaju velikih problema s procesom demokratizacije vlastitog društva kao i s nedostatnim sredstvima potrebnim za revitalizaciju i pokretanje ekonomija urušenih komunističkim sustavom. Paktu je taj skup, također, važan, jer je prigoda da potvrdi svoj kredibilitet nakon niza optužbi da je inicijativa dobra ali neučinkovita

BRUNO LOPANDIĆ

Velik sastanak Pakta o stabilnosti u Cavtatu u ponedjeljak i utorak trebao bi označiti novo razdoblje snažne regionalne inicijative. Prvi put otkako je ta inicijativa pokrenuta, u Cavtatu će se na dvodnevnom sastanku raspravljati o sva tri segmenta te inicijative, odnosno tri radna stola: o procesu demokratizacije, ekonomskom oporavku i pitanjima sigurnosti u regiji.

Novi zamah Pakta o stabilnosti potreban je svima. Zemljama u regiji koje još imaju velikih problema s procesom demokratizacije vlastitog društva, kao i s nedostatnim sredstvima potrebnim za revitalizaciju i pokretanje ekonomija urušenih komunističkim sustavom.

Paktu je taj skup, također, važan, jer je prigoda da potvrdi svoj kredibilitet nakon niza optužbi da je inicijativa dobra, ali - praktičnom smislu - neučinkovita.

U posljednjih deset godina na međunarodnom je planu zabilježen niz različitih regionalnih inicijativa od kojih se mnoge ne mogu pohvaliti učinkovitošću. Pakt o stabilnosti od samog je početka uživao veliku potporu ključnih međunarodnih institucija i najvažnijih država u svijetu, posebno potporu Europske unije.

Pokušaj jačanja Pakta o stabilnosti dolazi u vrijeme kada se u Europskoj uniji došlo do spoznaje o važnosti regionalne suradnje upravo o pitanjima kojima se bavi Pakt.

U političkom smislu Pakt je dobar dio posla već napravio. Zbog niza sastanaka koji su uključeni u modalitete funkcioniranja inicijative, upravo je takav način funkcioniranja pomogao da se lideri u regiji međusobno upoznaju i počnu komunicirati. Zemlje u regiji od samog su početka imale velike rezerve prema regionalnim inicijativama, što je posebno bilo vidljivo u Hrvatskoj za vrijeme bivše vlasti.

Tadašnja vlast je, naime, strahovala da će je suradnja u regiji odvesti do nekih novih balkanskih integracija, koje će je primorati da uspostavi čvršće političke i ekonomske veze zbog stvaranja nove-stare državne zajednice. Takvi strahovi su, dakako, bili potpuno neutemeljeni, no već prvi začeci pokušaja da se na razini Pakta o stabilnosti dogovore i neki ekonomski projekti pokazali su da je komunikacija među zemljama bila nedostatna. Tako je projekt zajedničke gradnje mosta Rumunjske i Bugarske naišao na velike probleme, jer se dvije zemlje nisu mogle dogovoriti o točnoj lokaciji tog mosta.

Ekonomski dio Pakta o stabilnosti, onaj koji bi trebao pomoći zemljama da se što prije osposobe za ravnopravno sudjelovanje u europskim integracijama, kada je riječ o dinamičnoj i sposobnoj tržišnoj ekonomiji, nailazio je na najveće prepreke. Razlozi su bili dvojaki. Prvo, zemlje u regiji morale su se naviknuti da je proces odobravanja novca za određene projekte mnogo složeniji nego što se od početka mislilo.

Čelništvo Pakta o stabilnosti posljednjih je godina često bilo optuživano za sporost i birokratiziranost. Sam Pakt, dakako, nema novca na raspolaganju, a princip traženja zajmova u EBRD-u ili u Svjetskoj banci pokazao se iznimno tromim.

Drugo, zemlje u regiji su sasvim neopravdano očekivale da će im novac »pasti s neba« te da će ga kasnije moći upotrijebiti kako ih je volja. Vrlo brzo je, naime, postalo jasnim da se »zeleno svjetlo« za odobravanje određenog iznosa novca daje isključivo na temelju kvalitetnoga i, prema određenim standardima, sastavljenog projekta.

O ozbiljnu radu na projektima koji će omogućiti dotok novca, zemlje u regiji su tek morale naučiti.

Skup u Cavtatu trebao bi, dakle, potvrditi i dodatnu ozbiljnost ključnih ljudi Pakta o stabilnosti poput posebnog koordinatora Pakta Erhardta Buseka.

Bez obzira na ekonomski prioritet koji uvijek ističu zemlje u regiji, sasvim je sigurno da će i ključni ljudi Pakta poraditi na onome što je trenutačno i Europskoj uniji glavna preokupacija - suradnja u pojačanoj kontroli granica kako bi se spriječio organizirani kriminal i trgovina ljudi i drogama.

Temeljna ideja je kako omogućiti građanima zemalja obuhvaćenih Paktom da mnogo bolje, kvalitetnije i jednostavnije međusobno komuniciraju, putuju, sklapaju poslove, a da se istodobno ojača takva kontrola granica koja bi spriječila organizirani kriminal.

Hrvatska će na skupu u Cavtatu imati prigodu pojasniti svoja stajališta, jer će drugog dana sastanka u Cavtatu predsjedati hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula. Pakt o stabilnosti dodatna je prigoda za ojačavanje politike suradnje u regiji, što je jedan od ključnih uvjeta Europske unije za sve zemlje obuhvaćene procesom stabilizacije i pridruživanja.