Novi list: 26. 05. 2003.
RASPRAVA O STANARSKIM PRAVIMA DODATNO ZAOŠTRILA ODNOSE PREDSJEDNIKA I PREMIJERA
Račan želi smjenu Mesićeva vanjskopolitičkog savj
etnika»Tražit ću od Mesića da smijeni Jakića, jer državu tjera u stečaj«, izjavio je Račan smatrajući Jakića odgovornim za Mesićeve stavove o stanarskom pravu
ZAGREB – Premijer Račan želi da predsjednik Mesić smijeni svojega savjetnika za vanjsku politiku Tomislava Jakića, jer ga drži ključnim kreatorom Predsjednikove spremnosti da pristane na nadoknadu stanarskoga prava, što, prema Račanu, »državu tjera u stečaj«.
»Tražit ću od Mesića da smijeni Jakića, jer tjera državu u stečaj«, izjavio je naime Račan na jednome od sastanaka tijekom svojega nedavnog boravka u Rijeci, doznaje naš list od pouzdanih izvora.
Pozadina Račanova nezadovoljstva zapravo je aktualna rasprava o Deklaraciji o trilateralnome povratku, čije je potpisivanje propalo jer se Hrvatska, BiH i SiCG nisu uspjele dogovoriti o načelima nadoknade za izgubljena stanarska prava dijelu hrvatskih Srba.
Tomislav Jakić jučer nam je odbio komentirati Račanov stav. »Ništa o tome nisam čuo. Smatram to glasinom«, kratko je komentirao Jakić.
Nije tajna da se Vlada i Predsjednik nisu uspjeli složiti oko toga treba li Hrvatska ili ne pristati na nadoknadu stanarskih prava dijelu hrvatskih Srba. Vlada – pokazalo se to još jednom ovih dana – odbija priznati to pravo, držeći kako ga mogu ostvariti samo oni koji na sudu dokažu da su u pravu. Istodobno, Račan smatra kako Mesić »državu tjera u stečaj« kada izražava spremnost da u trilateralnoj deklaraciji načelno prizna da je Hrvatska spremna obeštetiti ljude koji su nasilno ostali bez mogućnosti
da dobiju ono što je ostalim građanima Hrvatske zajamčio zakon. Pretpostavljajući pritom kako iza svega stoji Jakić osobno – čovjek kojim je Račan i u nekoliko ranijih prigoda bio nezadovoljan – premijer je odlučio zatražiti čak i Jakićevu smjenu.Valja ovdje, međutim, razjasniti kako Mesić u deklaraciji nije kanio potpisati da je Hrvatska spremna vratiti stanarsko pravo u obliku u kojemu je postojalo, kao ni sve stanove koji su tom prigodom izgubljeni. Upravo obrnuto: Mesić ponavlja da se stanarsko pravo u Hrvatskoj više ne može vratititi, ali je istodobno spreman priznati da postoje ljudi koji su bili spriječeni ostvariti zakonsko pravo, kao i da to na neki način treba ispraviti.
To je stav s kojim se slaže i međunarodna zajednica, a bogme i činjenice – zar ukinuće stanarskoga prava 1996. određenome dijelu hrvatskih građana nije oduzelo pravo da apliciraju za otkup, iako su to možda željeli?
Boris PAVELIĆ