Novi list: 27. 05. 2003.
Politika u oblacima
Piše: Jelena Lovrić
Nezabilježen primjer političkog neukusa i devalvacije moralnih i društvenih vrijednosti, skandal i sramota – tako je u javnosti s razlogom kvalificirana odluka Sabora da novouvedenu nagradu za promicanje demokracije dodijeli dvojici svojih potpredsjednika. Ali podmazivanje političara zlatnim grbovima, dok narod
u ostaje grba, samo je najnoviji u nizu ispada koji su se vladajućoj političkoj ekipi u posljednje vrijeme dogodili. Čini se da je društvo zahvaćeno nekim opasnim virusom poremećenosti svih kriterija, čak i uljuđenog ponašanja. Namjerno ovdje ne govorimo o političkim razbijačima, nego o političarima koji slove za elitu civiliziranosti.Tako je nedavno šefica Hrvatske narodne stranke, koja je važila kao prva uzdanica europske i građanske Hrvatske, debatu u zagrebačkoj skupštini demonstrativno ignorirala, zadubljena u knjigu, čak rukama pokrivenih ušiju. Njeno omalovažavajuće distanciranje politički je nekorektno i ljudski nepristojno i uvredljivo. Netko reče da je dotičnoj glava u posljednje vrijeme vazda u oblacima.
Njen stranački drug, usto i ministar, koji tvrdi da će cestama koje on gradi Hrvatska ravno u Europu, otkazuje nastup u jednoj televizijskoj emisiji, nezadovoljan, kako je rekao, nivoom novinara koji su s njim trebali razgovarati. A riječ je o ministru koji je javnosti dužan odgovore na
sumnje da u gradnji prometnica unosnim poslovima pogoduje svojim privatnim firmama.Jedan drugi utjecajni političar izjavljuje da su javni natječaji za direktore zagrebačkih gradskih poduzeća bili farsa, jer su poslužili instaliranju unaprijed odabranih stranačkih ljudi. A na svim tim odlukama o postavljenjima upravo je njegov potpis, kao tadašnjeg gradonačelnika Zagreba.
Potpredsjednici Vlade optužujućim tračevima, doturenim u medije, anonimno dakako, pokušavaju voditi kadrovsku politiku; ministrica obrane, koja je do izbora tvrdila da će na posao pješice, sada je na promenadi vojnim avionima i općinstvu preporučuje neka i oni isprobaju vožnju MIG-om.... I tako dalje, primjeri bi se mogli nizati gotovo unedogled.
Hrvatski političari kao da su odlučili sami sebi maksimalno odmoći i napakostiti. Kao da od sebe većih neprijatelja nemaju. Novost je da se u toj samodestrukciji pojavljuju ljudi koji su dosad važili kao pametniji i sposobniji, čak kao perjanice drugačije i bolje Hrvatske. Kao da je i
njima politika mozak popila. Zapanjujuće je, i po njihove intelektualne kapacitete porazno, da ne shvaćaju kako na taj način sami sebi ruše rejting.Političari u Hrvatskoj nemaju strah od javnosti. Nemaju prema njoj ni respekt, uobičajen za demokratska uređena društva. Oni funkcioniraju kao posebna, u sebe zatvorena klasa. Odvojili su se od ostalih, odnarođeni su. Jedni druge slušaju, međusobno se tapšu po ramenu. Sve u državi određuju, ali su sami izvan gotovo svake javne kontrole. Nikoga ne zarezuju
, medije doživljavaju kao neprijatelje.Izbori su rijedak trenutak kada javnost ipak odlučuje. Presuda je u njenim rukama. Ali i za tu neugodnost postoji rješenje – sadašnja se vlast uzda da im alternative baš i nema. Otvoreno priznaju: njihov je glavni izborni adut činjenica da su im konkurenti još i gori. Dobit ćemo izbore, jer opozicija nema što ponuditi – kaže Račan. Nema velikih obećanja, vladajući računaju da će izbor ma
njeg zla ponovo funkcionirati.