Prašina što ju je podigla kontroverzna saborska nagrada "Zlatni grb" ne sliježe se unatoč pokušaju voditelja saborske Službe za odnose s javnošću Željka Sabola da priopćenjem opravda činjenicu da su zastupnici sami sebi, odnosno svojim kolegama Baltazaru Jalšovcu i Vlatku Pavletiću dodijelili golemih 100.000 kuna "za unapređenje demokracije i parlamentarizma". Što su nam zastupnici ovim potezom htjeli poručiti, objašnjava psihologinja prof. dr. Mirjana Krizmanić.

- Zastupnici su ovime obezvrijedili dvije stvari. Prvo, obezvrijedili su vlastiti rad. Oni su za taj rad plaćeni i to dobro, bolje nego itko u zemlji, i sad si još daju nagrade. To znači, plaća nije dovoljna, već se nagrađuju za ono što bi ionako morali raditi. Uz to, znamo da su i prije osim plaće imali beneficije, primjerice gospodin Pavletić za kojeg svi kažu kako je omogućio miran prijenos vlasti. Pa, zar je trebao pucati u svoj narod što ga više neće?! Što to uopće znači miran prijenos vlasti?! Zašto ne bi bio miran?! Drugo što je time zaista obezvrijeđeno, to je rad znanstvenika, umjetnika i nastavnika. Bilo tko od njih, za životno djelo na kojem radi cijeli život, dobije najviše 40.000 kuna nagrade ili dva i pol puta manje od ovoga što su ovi zaslužili, pitam se samo čime!

- Kome poticaj, pitam ja vas, pa tko dijeli te nagrade!? To su uglavnom državne nagrade i otkud znanstvenicima novac da si daju te nagrade?! Sve je to skupa obezvrijeđeno, a ja se osim toga zaista pitam zašto je gospodin Jalšovec dobio nagradu. On je, po meni, davao izjave koje sliče na svojedobne Miloševićeve izjave. Milošević kaže: gdje je srpski grob, tu je srpska zemlja, a on kaže: gdje su se Hrvati borili, tu je Hrvatska. Pa to su apsurdne stvari! Danas izjavljuje da će za 100.000 kuna kupiti dijelove za traktor. Pa, oni zbilja od nas rade ovce! Ukratko, mislim da je to loše, da vlast radi u korist vlastite štete i da te nagrade ničim nisu opravdane. Ako su htjeli nekoga istaknuti, onda je to GONG zaslužio za promicanje demokracije, ali to bi sve skupa trebalo biti prije čast nego mast, a njima je samo do love, makar su ionako preplaćeni!

- Očito! Gledajte koji se prezir pokazuje prema znanstvenicima, umjetnicima, nastavnicima koji su svi potplaćeni, svi rade tako da jedva žive i onda njihov cijeli život, cijelo životno djelo dva puta manje vrijedi! To je sramota! Da su si dali 10.000, reklo bi ajde, nagrađuju samo sebe, pa neka. No, njima nije do časti, njima je do novca!

- Ne znam. Do sada je svaki sljedeći bio gori. Uzdam se u to da će mladi možda izaći na listama, da će biti nekih sposobnijih ljudi i poštenijih, ali nemam puno nade. Ovaj tren se ti mladi baš ne vide, ali možda se još pojave, jer imamo mi i sposobnih i poštenih i neiskorištenih, onih koji još nisu bili u politici i koji nisu metuzalemi. Imamo ih, tu su oko nas, u svakom gradu, u svakom mjestu ih ima. E, sad bi njih trebalo privući da dođu, a hoće li to nekom uspjeti, pitanje je. Ne mogu reći da imam velike nade.

- Nisam u tu poruku sigurna. Ono što mene više smeta jest da je stranka koja ga je predložila i kojoj pripada, HNS, pokazala da ne zna politički misliti i da nema političke osjetljivosti. Svatko pametan će prvo prije nego što nekog predloži s njim razgovarati o tome pristaje li na to, a oni kažu da nisu s Mesićem ni razgovarali. Drugo, trebalo je ispitati teren, pitati po Saboru biste li glasovali za Mesića, a ne čovjeka izložiti na taj način. Mislim da je za druge lobirano i da je bilo unaprijed dogovoreno tko će nagradu dobiti, no HNS se trebao potruditi pa ispitati i saznati što zastupnici misle.