Vjesnik: 29. 05. 2003.

Gotovinini odvjetnici cijeli »slučaj« uporno prebacuju na politički teren

Sudski postupak Gotovininih odvjetnika protiv Vlade zapravo je oblik političkog pritiska i na kabinet Ivice Račana i na hrvatski sud / Sumnja da je Predsjednik, mimo pravila o kontaktima s osobama za kojima je raspisana međunarodna tjeralica, prihvatio razgovor proslijeđen putem savjetničkog tima koji ga okružuje, otpočetka nije bila vjerojatna

ZAGREB, 28. svibnja - Slučajno ili ne, interpelacija 55 saborskih zastupnika kojom se od Vlade traži da obrani generala Gotovine dostavi dokumentaciju poklopila se s objavom vijesti o razgovoru Ante Gotovine i Stjepana Mesića. I to na isteku tjedna u kojem predsjednik Mesić, zbog ranije dogovorenih obveza, uopće nije bio u zemlji.

Istodobno, na Županijskom sudu u Zagrebu stoji predmet u žalbenom postupku u povodu tužbe Gotovininih odvjetnika protiv Hrvatske.

Smisao tužbe je ista ta dokumentacija koju je Vlada »dala« tužiteljstvu Carle del Ponte, a »ne da« obrani optuženog i odbjeglog Gotovine.

Zastupajući sadržaj interpelacije, saborski zastupnik HSLS-a Joško Kontić je rekao kako »nema nikakvog razloga da Vlada ne uruči haašku optužnicu odvjetnicima generala Gotovine na isti način kako je optužnicu s iste adrese u Haagu uručila i odvjetniku pokojnog generala Janka Bobetka, Bosiljku Mišetiću«.

Bitan detalj koji razlikuje »slučaj Bobetko« od »slučaja Gotovina« je činjenica da je pokojni načelnik glavnog stožera HV-a izrijekom o dostavi dokumentacije obavijestio Vladu i opunomoćio svojeg branitelja Mišetića. Koliko se zna, Gotovina sličnu obavijest ni punomoć nije dostavio Vladi. Zašto bi iz Banskih dvora bilo kome bilo što upućivali kad se ne zna pravni status odvjetnika koji to jesu samo na osnovi javnih nastupa.

Bitno je spomenuti i činjenicu da je sudski postupak protiv Vlade zapravo oblik političkog pritiska i na kabinet Ivice Račana i na hrvatski sud. Jer, odvjetnički tim Ante Gotovine čine trojica odvjetnika u Zagrebu s punomoći zastupanja na hrvatskim sudom, i Luka Mišetić s licencom zastupanja na Haaškom sudu. Ante Vukorepa i njegova dvojica hrvatskih kolega ne mogu nastupiti pred Haagom jer nemaju licencu za to. Mišetić pak ne može zastupati Gotovinu na hrvatskom sudu jer nije član Hrvatske odvjetničke komore i kao stranac nema pravo zastupanja na nacionalnim sudovima.

Kad smo o tim punomoćima htjeli razgovarati s Vukorepom, odvjetnik je odbio. »Sve su to insinuacije koje Račana trebaju osloboditi odgovornosti što interese Ante Gotovine kao hrvatskog državljanina ne zastupa na isti način kao što je zastupao mnoge druge Hrvate optužene u Haagu«, rekao je Vukorepa.

Vjesnik od Vukorepe nije dobio odgovor ni na pitanje zašto Gotovinini odvjetnici cijeli predmet uporno prebacuju na politički teren, tražeći od državnih tijela da izbore oslobađanje od haaške optužnice bez sudovanja.

Negirajući razgovor s Gotovinom predsjednik Mesić je bacio sasvim novo svjetlo na cijeli slučaj. A o slučaju je riječ.

Sumnja da je Predsjednik, mimo pravnih pravila o kontaktima s osobama za kojima je raspisana međunarodna tjeralica, prihvatio razgovor proslijeđen putem savjetničkog tima koji ga okružuje, otpočetka nije bila vjerojatna. Naime, doći do šefa države telefonom gotovo je nemoguće, uz sve mjere koje ga štite od brojnih poziva koji cjelodnevno pristižu na centralu Ureda predsjednika. Nemoguće je prihvatiti zdravo za gotovo da je Gotovina nazvao, a netko u Uredu Predsjedniku prespojio osobu koja se tako predstavlja.

Uza sve, navodni se razgovor zbio upravo u vrijeme kad se u Saboru raspravljalo o interpelaciji 55 zastupnika koji su od Vlade tražili da dokumentaciju u »slučaju Gotovina« proslijedi odvjetnicima. I »razgovor« i »interpelacija« su sasvim u duhu Vukorepinih nastojanja da prikaže kako je izlaz iz »slučaja Gotovina« isključivo u sferi politike. Sud? Sud ne dolazi u obzir.

Stjepan Mesić i njegova pomalo nespretna izjava »nemam komentara« zaokružili su priču o »političkoj obrani« koju odvjetnički i politički tim oko Gotovine traži od Hrvatske. Naime, u današnjem žargonu u odnosima javnih osoba i novinara, »nemam komentara« se često razumijeva i kao »neću vam reći«, a to je u konkretnom slučaju bio prevelik rizik za predsjednika Mesića.

Istodobno, ni jedan hrvatski medij nije prošlih dana htio »ukrasti« ekskluzivu i pozabaviti se njezinim sadržajem. Zato je sumnja pala i na policiju (prema izjavi »nemamo pojma«) i na obavještajne službe (Vjesniku je rečeno »ne znamo ništa o tom razgovoru«), ali i na Državno odvjetništvo (»nemamo saznanja«).

Tako se Mesićevo »nemam komentara« zapravo pretvorilo u sumnju da je tu nešto bilo, ali da se to krije od mjerodavnih službi. Predsjednik Republike nakon svega ipak taj rizik nije spreman prihvatiti i dovesti se u sumnju da je, protivno zakonskim ovlastima, razgovarao, a ne i prijavio, da je razgovarao s osobom koju traži Interpol.

A dobro se zna da Carla del Ponte još otprije dvije godine Hrvatskoj predbacuje »da zna gdje je Gotovina, ali ga ne želi uhvatiti«. Ta se tvrdnja pojavljuje sa i bez demantija »konteksta« u kojem je izrečena. Još samo nedostaje da se onima koji nude razloge za takvu ocjenu države »priključi« i Predsjednik.

Vlado Rajić