ALKARSKI HARAMBAŠA - Boško RAMLJAK, BIVŠI NAČELNIK SIS-a U SPLITU:

Boško Ramljak, umirovljeni satnik HV-a, harambaša, tj. šef alkarskih momaka, član Županijskog odbora HB-a i bivši načelnik operative Sigurnosno-informativne službe (SIS) Split, čiji je odjel svojevremeno pokrivao područje od Savudrije do Prevlake, pozvan je u PU splitsko-dalmatinsku na informativni razgovor o haaškom osumnjičenika Ivici Rajiću. Harambaša u policiji o toj temi nije htio govoriti, pozivajući se na državnu tajnu. Ističe da je u policiji proveo nekoliko minuta, a da ga pri dolasku u postaju policajci nisu htjeli pustiti u zgradu zbog majice s likom Gotovine, te obješenih odličja dobivenih za zasluge u Domovinskom ratu. Nije se žalio na postupanje osoba koje su ga ispitivale, a za koje smatra da su iz Zagreba, moguće i iz sigurnosnih službi.

- Nakon što je iz SIS-a izbačeno 167 mojih kolega u 2000. godini, ja sam 20. prosinca te godine iz prosvjeda i u znak potpore tim ljudima otišao na bolovanje do 31. 8. 2002. godine, kada sam umirovljen i kada sam potpisao dokument po kojem sam dužan čuvati državnu i vojnu tajnu. Stoga sam se na policiji, na koju nisam ni morao doći, a došao sam jer poštujem pravnu državu, pozvao na taj dokument — kaže nam Ramljak koji živi u Splitu sa suprugom i dvije malodobne kćeri, od kojih je jedna bila sama u stanu kada je došla policija, pa je, kako kaže, praktički zanijemjela od šoka, što im neće oprostiti.

— Maltretiraju mi obitelj i mene, prisluškuju mi telefon, prate me. O meni postoje brojna izvješća. Ne znam zašto to rade — govori Ramljak kojeg smo pitali kako zna za sve navedeno.

— Ja sam radio poslove u djelokrugu Sigurnosne informativne službe, a jesu li se moji poslovi tih godina doticali samog Rajića, to nisam odgovorio ni policiji, pa neću ni vama. Međutim, ta ista policijska uprava koja mene poziva na informativni razgovor zbog navodnog prikrivanja Rajića nakon počinjenja kaznenog djela, kako stoji u pozivu, sama mu izdaje dokument. Od 1996. kada sam došao u SIS do umirovljenja sve što smo ja i moji podređeni radili bilo je čisto, zakonito i ponosim se svakom minutom provedenom u SIS-u. Da smo radili nešto loše, o tome bi se već pisalo. Ne znam hoću li se još susretati s policijom i službama u vezi sa slučajem Rajić ili Gotovina, ali više me ništa ne može iznenaditi. Mogu vam reći da se nikoga ne bojim, jedino dragoga Boga, a ni njega jer me on stvorio.

Molim se za one koji me ne vole jer ja volim ljude, a sve mi ovo smještaju oni koji su sad prisutni u sigurnosnim službama, a i oni koji su izvan njih, a tresu državom već 13 godina — govori Ramljak koji nije htio govoriti o imenima, navodeći da "mi" i te kako znamo o kome se radi.

Dokument o obvezi čuvanja državne tajne Ramljak je potpisao za period do umirovljenja, pa ga ništa ne obvezuje da čuva podatke koje je saznao nakon umirovljenja, stoga smo ga pitali je li možda s Rajićem popio kavu prije njegova uhićenja i koliko se puta susreo s njim nakon odlaska iz SIS-a, na što nam on odgovara da je i to državna tajna. Objašnjava da ne može sebi dopustiti da bilo što govori o Rajiću, jer bi se rečenica u članku mogla uhvatiti policija, pa će imati problema. Pitali smo ga uporno je li ga možda "slučajno" sreo na ulici, pozdravio ga ili mu kimnuo, na što nam Ramljak odgovara da je i to državna tajna, jer se i slučajan pozdrav s "nekom" osobom u skladu sa sigurnosnim elementima može smatrati "sumnjivim".

Pošto je Ramljak bio jedan od vodećih operativaca u protuobavještajnoj vojnoj službi SIS, te imao velike ovlasti, zanimali smo se i za druge slučajeve koji su zaokupljali javnost; od slučaja Lora do veze između naših sigurnosnih službi sa srpskima, na što je Ramljak odgovarao da o tome ne želi razgovarati ili se pozivao opet na državnu tajnu. Na ovom potonjem je ipak malo zastao, pa je rekao da je očito da su neka miniranja kuća, spomenika i objekata iza 2000. godine počinjena od ljudi koji su bili vezani sa sigurnosnim službama bivše Jugoslavije, a što se radilo dijelom i u Domovinskom ratu (miniranje Židovskog groblja u Zagrebu), ali o detaljima nije htio govoriti.

— Da ja ne poštujem sustav, ja bih mogao velike stvari napraviti i potresti dobro cijelu državu, jer znam i previše toga, ali ja sam se borio za Hrvatsku i ponašam se u skladu sa zakonom. Ako nešto i kažem, to će biti kada ja odlučim, tj. sve u svoje vrijeme. Ja ne posjedujem nikakve dokumente i materijale, jer ne skupljam zabilješke, ali sve mi je u glavi — kaže Ramljak, ističući da on nipošto nije prijetnja nikome, ali mu je dosta toga metodama s kojima se služi aktualna vlast. Te metode opisuje kao podmuklo diskreditiranje pojedinih osoba, a što se sad, kako kaže, čini i njemu, samo zbog toga što čuva nacionalne interese kroz Viteško alkarsko društvo i Hrvatski blok. Dodaje i da bi o svemu mogao "ranije" progovoriti ako ga Predsjednik države oslobodi čuvanja državne tajne.

Ramljaka se nedavno povezivalo i s Antom Gotovinom, uz tvrdnje da je s njim ostao u i te kako dobrim odnosima, a pretpostavljalo se i da mu je aktivno pomagao. Ramljak je sve to i potvrdio u našem razgovoru.

— Ja sam se s Antom vidio nedavno. Dobro se osjeća i nikad se neće predati, nikada! A ja poručujem da ga nikada neće ni naći. Pomažem mu i ne bježim od toga. On je za mene izuzetan vojnik, a onaj tko bi rekao gdje se nalazi, bio bi ništa drugo nego izdajica. Za Antu sam spreman život dati — kaže Ramljak, koji nam nije htio otkriti je li se s njim susreo u inozemstvu ili Hrvatskoj, dodajući da nije imao ništa sa Zoričićevom akcijom oko davanja 350.000 kuna osobi koja oda onoga tko je dao informacije vezane uz Gotovinu.

Ja, Boško Ramljak, Josipov, rođen sam u Sinju 2. 6. 1967. godine. Osnovnu i srednju školu završio sam u Sinju. Po nacionalnosti Hrvat, rimokatoličke vjere. Dragovoljac sam Domovinskog rata 1991. godine, ranjen sam dva puta 1993. na Maslenici i 1995. u Oluji, a liječen sam u Americi. Član sam Hvidre Split, Upravnog odbora Viteškog alkarskog društva i alkarski harambaša, član Županijskog odbora HB-a, oženjen, otac dvije kćeri, a od 3. 1. 2000. u nemilosti sadašnje vlasti. Umirovljen sam na zadnjoj dužnosti u MORH-u — načelnik SIS-a Odjel operativnih poslova Split. Ponosan sam na Domovinski rat i uvijek odan svom narodu hrvatskom. Besplatno branim generala Gotovinu.

Puno se toga govori o Alci, ali krivo. Primjerice, prvo, ja s Pašalićem, kao što nikada nisam razgovarao o stanju u SIS-u, tako nisam razgovarao ni o Alci, niti mi je on davao nekakve naputke. Drugo, Breko, Preost i Perić sami su sebe izbacili iz Alke jer se problemi rješavaju unutar Alkarskog društva koje je katoličko i konzervativno, a ne preko medija. Treće, Norac, kojeg sam ja posjetio 25 puta, trebao bi biti proglašen počasnim vojvodom ako bude pravomoćno osuđen jer je on nevin i čak treba mijenjati Statut u prilog njemu kako bi i nakon moguće nepravedne osude ostao vojvoda i vodio Alku iz zatvora. Četvrto, ako mene predlože da mijenjam Norca, o tome ću odlučivati naknadno jer se ne želim nametati. Ne mogu reći ni hoću, ni neću preuzeti tu dužnost. Vidjet ćemo. Peto, s Kotromanovićem nisam u sukobu, nego se samo nisam slagao s njegovim prošlogodišnjim "blagim" govorom. Šesto, u VAD-u nema politike!