Od prosinca 2002. do sredine travnja 2003. godine telefonskom su linijom Krunoslav Canjuga i Mirko Batarelo uhvaćeni u »rješavanju« predmeta koji obuhvaćaju kaznena djela izbjegavanja carinskog nadzora, udruživanja radi počinjenja kaznenog djela, zloporabe položaja i ovlasti, zloporaba u gospodarskom poslovanju, zloporabe opojnih droga, prikrivanja nezakonito dobivenog novca...

Recimo, u slučaju osobe pod istragom radi izbjegavanja carinskog nadzora (članak 298. KZ), Canjuga obavještava branitelja optuženika Batarela da je protiv njegova branjenika slučaj preuzeo Uskok zbog sumnje da se optuženik u izvršenju djela udružio i s drugim osobama i time počinio djelo iz 333. članka KZ. Iz ispisa se može nazrijeti da Canjuga stvar drži pod kontrolom na način koji neće previše opteretiti Batarelova klijenta.

U drugom slučaju, nakon koordinativnog sastanka u uredu svog šefa, Mladena Bajića, Canjuga obavještava Batarela o »zgodnom« klijentu protiv kojeg se priprema predmet zbog zloporabe položaja i ovlasti (337. članak KZ). Batarelo i Canjuga na ručku istog dana izmjenjuju sve potrebne informacije nakon čega odvjetnik stupa u kontakt s osobom protiv koje se priprema postupak i koji dan kasnije predaje punomoć o njegovu zastupanju Županijskom sudu. Za vrijeme izvida u jednoj građevinskoj tvrtci u povodu sumnje za kazneno djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, Canjuga zove Batarela i obavještava ga da kaznena prijava još nije podnesena. Za buduću »stranku« izvidi se obavljaju u vezi s putnim nalozima, a Batarelo o svemu što je čuo od Canjuge obavještava jednog drugog uposlenika te tvrtke.

Predmet u Županijskom državnom odvjetništvu u povodu djela iz 173. članka KZ (zloporaba opojnih droga) i 279. (prikrivanje protuzakonito dobivenog novca) pod punom je Canjuginom kontrolom. Zato je moguće da predmet od Canjuge preuzima njegov zamjenik tri dana prije no što referira o stanju spisa. Taj tužitelj, bez konzultacije s Uskokom (sedam mjeseci je radio na tom slučaju) i Uredom glavnog državnog odvjetnika, preinačuje optužnicu u dijelu koji se tiče droge, ali i u dijelu koji se tiče prikrivanja izvora novca. Za drugo djelo čak je u to vrijeme postojala sumnja izražena u izvješću Ureda za sprječavanje pranja novca. Sumnja se činila opravdanom, jer zajednički godišnji prihodi osumnjičenika nisu prelazili 200.000 kuna, a kupili su nekretnina vrijednih više od 1,6 milijuna kuna.

O izmjeni optužnice svojeg zamjenika Canjuga je obavijestio Batarela prije no što je spis došao na sud. Zašto Batarela? Zato, što je on bio branitelj jedne od dviju osoba osumnjičenih u tom spisu. Mirko Batarelo (53) pravničku je karijeru počeo u zagrebačkoj Carini, a prelaskom u odvjetnike vrlo brzo postaje jedan od najistaknutijih odvjetnika u Zagrebu. Mnogo ga se spominjalo u »aferi Ortynski«. Tvrdio je strankama, ali i javno, da su njegove veze s moćnim glavnim državnim odvjetnikom takve da može »srediti« i najteže slučajeve.

Batarelove odvjetničke metode, od hvaljenja vezama do plaćanja ručkova, proslava, kupnji automobila i drugim materijalnim naknadama za »usluge«, pojavile su se u »slučaju Canjuga« i s materijalnim tragovima policijskih snimaka njegovih telefonskih razgovora. Canjugine tužiteljske »metode« slučajno su uletjele u priču. Ali, njima je grubo povrijedio ne samo povjerenje svojih kolega već i odredbe Zakona o Državnom odvjetništvu i Pravilnika o unutarnjem poslovanju te službe.