Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu najveće je u zemlji. Veličinu diktira ne samo grad Zagreb nego i Županijski sud u metropoli, najveće hrvatsko sudište. Na stolove zagrebačkih tužitelja slijeva se gotovo polovica od ukupnog broja predmeta koje državni odvjetnici obavljaju godišnje. U tim predmetima ne samo da su glavni junaci osobe poznate iz pretvorbe i privatizacije, šverca oružjem i drogama, pranja novca i prodaje ljudi, nego i oni kojima se na teret stavljaju najteža kaznena djela. Uza sve to, državni odvjetnik u Zagrebu odgovoran je i za najveće općinsko tužiteljstvo u Hrvatskoj.

Prema tome, osoba koja sve to vodi i za sve to odgovara zapravo je drugi čovjek Državnog odvjetništva u zemlji. Pa kad pukne afera na tom tužiteljskom mjestu, onda je riječ o nečemu što mora zabrinuti ne samo glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića nego i ministricu pravosuđa i predsjednika Vrhovnog suda. Riječ je o čovjeku iz službe koja i u kaznenom i građanskom dijelu svojih poslova brani interese poretka i svakog pojedinog građana u njemu.

Koju cijenu ima činjenica da je još prije mjesec dana taj isti Krunoslav Canjuga, prema Bajićevoj ocjenu, bio jedan od najaktivnijih tužitelja u zemlji. Redovno informiranje glavnog državnog odvjetnika o brojnim teškim predmetima priskrbilo mu je nedvojbene šefove simpatije. A Bajić te pohvale nije krio. To više što je Canjuga zajedno sa svojim pretpostavljenim radio i na kadrovskom i organizacijskom osposobljavanju i županijskih i općinskih tužitelja u glavnom gradu. Čak i za ona tri mjeseca kad je Krunoslav Canjuga slučajno uletio u jednu prisluškivanu telefonsku liniju.

Nevjerojatno, ali se eto dogodilo da je čovjek s vrha dijela pravosudne vlasti počinio kazneno djelo korupcije i kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti. Što će reći onda običan građanin kad sve to pročita i dozna? S koliko će povjerenja očekivati da će njegov građanski i ekonomski interes tužiteljstvo štititi u svakom onom primjeru zbog kojega će tog istog građana zaboljeti glava?