Dok Ivan Ninić podržava ponudu 11 zaposlenika Vodičanke koje predvodi esdepeovac Ante Mioč, Slavko Linić pripisuje svom stranačkom kolegi Mioču stvaranje cirkusa i preferira ponudu Jareba i Schloha

Politički rat spominjemo s razlogom, jer primjerice, suzdržan je pri glasovanju o odluci UO-a bio njegov član, HSS-ov ministar Željko Pecek, suprotstavivši se tako Slavku Liniću, predsjedniku, koji je eksplicite podržao ponudu Jareba i njegova ortaka. Javnu podršku pak Vodičankinim djelatnicima dao je šibenski saborski zastupnik Ivan Ninić, oponirajući svom stranačkom kolegi Liniću, i pritom, što je posve prirodno gledajući s lokalpatriotske strane, želeći podržati grupaciju svog sugrađanina i stranačkog štićenika Ante Mioča.

Blizu istine je ministar Pecek svojom prekjučerašnjom izjavom da u slučaju Vodičanke nije posrijedi međustranački sukob SDP-a i HSS-a, već je riječ o unutarstranačnim previranjima unutar Račanove stranke. U prilog Pecekovoj tezi ide i nedavna izjava Slavka Linića u kojoj on odaje priznanje sadašnjem vodstvu Vodičanke (radi se upravo o djelatnicima koji su istaknuli svoju ponudu) na ostvarenim vrhunskim rezultatima u poslovanju tvrtke, ali ne može nikako svom mladom stranačkom kolegi Anti Mioču oprostiti "cirkus" oko ACI-ja. Nije poznato na koji je cirkus Linić mislio, ali se prošle godine Liniću nije svidjela nominacija Ante Mioča za predsjednika Uprave ACI-ja, te ga je Linić srušio. Mnogi će kazati da je upravo zbog Linićeva animoziteta prema njemu, Mioč ključni "krivac" zbog kojega je odbijena ponuda Vodičankine grupacije djelatnika, premda je imala potrebite referencije.

Drugi će pak "uprijeti prstom" u Andriju Kevića, jednog od čelnih ljudi Vodičanke "u sjeni" protiv kojih je ovih dana splitsko Državno odvjetništvo podiglo kaznenu prijavu zbog navodno počinjenih kaznenih djela u gospodarskom poslovanju, dok je prije šest godina bio na čelu splitskog Mesoprometa i Salonacoopa. Međutim, Kevićevi suradnici napominju kako se ne može čovjeka unaprijed proglasiti krivim dok to sud pravomoćno i ne potvrdi. Tvrde nadalje da je Kević upravo najzaslužniji što je Vodičanka, a to se može provjeriti kod relevantnih institucija, trenutačno hotelska kuća s najboljim rezultatima u Hrvatskoj, uz stopostotnu popunjenost svojih kapaciteta po najvišim mogućim cijenama. Sam Kević pak osjeća se nevinim i tvrdi kako su pod nečijim pokroviteljstvom te prijave plasirane u javnost upravo da se preko njega diskvalificira i oblati grupacija Vodičankinih djelatnika u vezi s aktualnom situacijom.

Međutim, ono što je pak najspornije oko odluke UO-a Fonda i odabira Jarebove ponude i njegova ortaka, a što učestalo spominje ministar Pecek, obrazlažući svoju suzdržanost pri glasovanju, počinjene su pogreške u formalnoj proceduri pri odabiru ponuda. Naime, poznato je da pri otvaranju ponuda, ona Jarebova i Schlohova nije sadržavala originalnu garanciju banke, ni petogodišnji plan poslovanja, a ta dva segmenta bila su temelj raspisanog natječaja. Poznato je da su ona dodatno dostavljena, čime je narušena procedura. Ujedno, pozivajući se na izmjene Zakona o pretvorbi, Vodičankini djelatnici tvrde da pravo kupnje trgovačkih društava u RH nemaju strane fizičke osobe, a to je u ovom slučaju Wilhelm Schloh. S druge pak strane ni ponuda Vodičankinih djelatnika nije zadovoljavala sve uvjete, jer nisu dali jamstvo za program daljnjeg ulaganja.

Teško je suditi koliko Jadran Jareb i njegov partner ulijevaju povjerenje. Premda Jareb sebe predstavlja uspješnim poslovnim čovjekom s kapitalom stečenim u inozemstvu, u ovdašnjoj ga javnosti, u prvom redu, drže prilično tajnovitom osobom upravo zbog njegovih poslova. Zna se da posjeduje tvrtku za prodaju rabljenih automobila "Jareb i Brandt", obiteljsku kuću s nekoliko apartmana, te da kupuje stare brodove u Njemačkoj, prepravlja ih i prodaje na ovdašnjem tržištu. A neke glasine kažu da je svojevremeno imao i problema oko boravka u Njemačkoj, odnosno da mu je to jedno vrijeme bilo uskraćeno.

Možda je ipak "najpravednije" da Vlada ne prihvati prijedlog Fonda i poništi natječaj. Upravo to želi i "Udruga malih dioničara", i ne samo to, već poništenje kompletne pretvorbe. Već godinama čelnici Udruge Boris Juričev-Martinčev i Dinko Višić pokušavaju dokazati da pretvorba nije provedena u skladu sa zakonom. Posljednjih godinu dana pozivaju se i na nalaz Državne revizije koji upućuje na brojne nepravilnosti. Primjerice, da su u temeljni kapital ušla zemljišta na privatnom vlasništvu i nekretnine na javnom pomorskom dobru, kao i svi sportski tereni koje su desetljećima stvarali mještani Vodica članstvom u sportskim udrugama. Oko toga se vode sudski sporovi, i dok se oni ne riješe, drže mali dioničari, prodaja Vodičanke mora biti stopirana, što je i zakonski jedino ispravno rješenje.

Najbolnija činjenica za male dioničare je ta da se relevantne institucije godinama oglušuju na njihove apele da im vrate, kako kažu, na prijevaru oduzete dionice. Boris Juričev-Martinčev podsjeća da su bivši radnici prilikom pretvorbe imali paket od 35 posto dionica. No, dodat će, Fond nije slao obavijesti s rokovima uplate rata tih dionica na njihove adrese, nisu ih mogli na vrijeme otplaćivati, pa im ih je Fond naprasno oduzeo. I o tome se već godinama vodi sudski spor, što je još jedan razlog, kaže Juričev-Martinčev, da se prodaja Vodičanke obustavi.