Vjesnik: 13. 06. 2003.

Salto morale Ante Gotovine

Grupacija djeluje na više razina: dok u prizemlju svira hip-hop glazba, za javnost u zatvorenim klubovima na katu sastaje se odabrano društvo generala, pravih i lažnih branitelja, svećenika i poduzetnika naglašeno rodoljubne orijentacije. Društvo je razočarano jer drže da ih je general, kojim su dvije godine mahali kao svojim flotnim barjakom, iznevjerio i prešao na drugi brod

ZORAN VODOPIJA

Otišao je Papa, vratio se Gotovina. Taman je Hrvatska odahnula od jednog uzbuđenja, a već ju je uhvatilo drugo. Sretne li zemlje kojoj je tako dobro da može ići bez problema iz euforije u euforiju, iz eufonije u kakofoniju, odnosno iz blagoglasja o Papi u nesklad o Gotovini.

Hrvatska je, među ostalim, još zelena i nezrela država. U njoj se živi na refule. Tjedan se dana živi od Pape, tjedan dana od Gotovine i baš me zanima tko je sljedeći tjedan na redu. Možda Marica, šefica američkog izaslanstva, koja je u četvrtak pregovarala u Zagrebu o tome hoće li Hrvatska potpisati ugovor prema kojem su Amerikanci nevini i kad su krivi, ako se dvije države tako bilateralno dogovore. Amerikanci su se to već dogovorili s 38 država i one ih neće izručivati novom haaškom kaznenom sudu čak i ako taj sud to zatraži. Marica je idealna za novu hrvatsku medijsku heroinu. Mama joj je Hrvatica, tata Talijan, ona Amerikanka, a ime joj se izgovara Marisa, kao da je junakinja brazilske televizijske sapunice.

Nikad Hrvatima dosta priča o tuđim životima kad su već njihovi tako dosadni i predvidljivi. Kad joj na vrata banu Papa ili Gotovina, cijela se zemlja pretvara u jedan veliki reality show u kojem epizodisti vrebaju glavne role, a glavni glumci do besvijesti ponavljaju stare priče. Uzak krug političara svaki Božji dan po novinama o nečemu nešto važno izjavljuje jer ih za rukav cimaju novinari. Koga normalnog to može još uopće zanimati?

Pašalić tako kaže kako ne zna je li Gotovina 1998. bio obaviješten da se haaški istražitelji zanimaju za njega jer »to nije bilo u njegovoj nadležnosti«. Doktore, doktore, zar mislite da su Hrvati narod s urođenom amnezijom koji je dodatno šenuo?

Mesić tvrdi da nije kontaktirao s generalom Gotovinom otkad je u bijegu niti je to učinio itko iz njegova ureda. Već sljedeći dan kaže da je još jednom pročitao Gotovinin intervju u Nacionalu i odlučio predložiti Haaškom sudu da preispita optužnicu protiv Gotovine. Predsjednik je čudovišno brzo shvatio da bi mogao pomoći Gotovini onako kako je pomogao Stipetiću. Teško se oteti dojmu da je Predsjednik odavno u igri, da ju je, premda to opovrgava, sam poveo koristeći blisku mu Nacionalovu redakciju.

Članica famoznoga HDZ-ova savjeta za suradnju s Haaškim sudom Ljerka Mintas Hodak »ne sjeća se« da je uopće na savjetu bilo govora o odbijanju Gotovinina razgovora s Haaškim istražiteljima. Ona je još jedna od onih koji su bili neupućeni, odsutni ili im je u međuvremenu ishlapjelo pamćenje. Pitam se kako je uopće takvo nehajno društvo uspjelo održati HDZ 10 godina na vlasti.

Markica Rebić, nekadašnji Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost, meštar svih špijuna, čudi se otkud sad takav salto mortale u Mesićevoj glavi da se toliko zauzima za Gotovinu. Poglavica plemena Grand cherokee shvatio je da je Mesić zašao na njihovo područje i da njegovo društvo više nema ekskluzivno pravo na upravljanje generalom Gotovinom. Sad su iznenađeni i uvrijeđeni jer im se general oteo kontroli.

Predsjednik Mesić, kojeg je to društvo isfućkalo u splitskoj vojarni Dračevac, dobio je satisfakciju od Gotovine koji, sudeći prema intervjuu u Nacionalu, drži do vojničke časti. Taj bi ga osjećaj mogao napokon navesti na to da okonča bijeg i razgovara s haaškim istražiteljima. Mesić mu obećava da će jamčiti za njega u Haagu i lobirati da ga se sasluša u Zagrebu.

Mesić je slobodan igrač, predsjednik kojem je premijer uzeo ingerencije, pa lovi na umjetnički dojam. I nije loš u tome. Koji put pretjera, ali je očito da posljednjih mjeseci više ne improvizira onoliko koliko je to činio ranije. Više sluša savjetnike. Savjetnici su mu savjetovali da bi mogao upasti na tuđi teren i ubrati bodove za sebe, blisku si stranku HNS i državu kojom predsjeda.

Ujedno bi oslabio ekstremnu desnicu koja je dosad brinula o Gotovini brinući prije svega o vlastitim interesima. Ta grupacija djeluje na više razina: dok u prizemlju svira hip-hop glazba, za javnost u zatvorenim klubovima na katu sastaje se odabrano društvo generala, pravih i lažnih branitelja, svećenika i poduzetnika naglašeno rodoljubne orijentacije.

Društvo je razočarano jer drže da ih je general, kojim su dvije godine mahali kao svojim flotnim barjakom, iznevjerio i prešao na drugi brod. Oni koji su ga čuvali tako da mu nisu dali ni blizu haaškim istražiteljima kako ne bi izvukao sebe, a uvalio prave krivce, sad se uglavnom ničega ne sjećaju, a Mesića hvale jer je, doduše kasno, povukao pravi potez.

Zašto vi to niste učinili dok ste bili na vlasti, nego ste Gotovinu maknuli na stranu da ga slučajno ne pronađu? Nije sad Mesić napravio nikakav salto mortale, nego je Gotovina napravio salto morale. To je glazba koja ne ide u uho društvu koje sluša hip-hop, teško slušljivu glazbu u kojoj je bitan brzi marševski ritam, a repa se na uvijek isti tekst, sveudilj dosadan.

»Oni je žele razbu-caaa-ti a mi ćemo vam je saču-vaaa-ti.«

Hrvatsku, jasno.