Vjesnik: 14. 06. 2003.

Svilanović: Uhićenje Veselina Šljivančanina važno za odnose s Hrvatskom

U višesatnoj akciji koju je nastojalo spriječiti nekoliko stotina Šljivančaninovih pristaša, ozlijeđeno 10 policajaca i 20 prosvjednika, uništeno sedam policijskih džipova i dvije »marice«, mnoga vozila... / Policija eksplozivom razbila blindirana vrata Šljivančaninova stana, a haaški optuženik nije pružao otpor pri uhićenju / Njegovo uhićenje do 15. lipnja bilo je uvjet da SAD odobri Beogradu 100 milijuna dolara pomoći

BEOGRAD, 13. lipnja - Srbijansko ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je u petak da je tijekom noći, prema nalogu Okružnog suda u Beogradu, uhićen oficir bivše JNA Veselin Šljivančanin. To uhićenje haaškog optuženika Šljivančanina od velike je važnosti za odnose s Republikom Hrvatskom. Otklonjena je velika prepreka koja je opterećivala odnose dviju zemalja, izjavio je u petak ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović. »Pritisak na nas sve je manji, te ako nakon ovoga možemo reći da Ratko Mladić nije u zemlji, onda je najveći dio posla u odnosima s Haagom iza nas«, rekao je Svilanović za emisiju »Kažiprst« Radija B92, u petak.

Šljivančaninovo uhićenje do 15. lipnja bio je uvjet koji su Sjedinjene Države postavile vlastima u Beogradu kako bi im odobrile pomoć od oko sto milijuna dolara.

U priopćenju srbijanskog MUP-a navodi se da je policija, nakon što je razbila »blindirana vrata i ušla u stan« uhitila Šljivančanina i predala ga nadležnim tijelima. Sama akcija pripremljena je »nakon operativnih saznanja da je on u svom stanu u Brechtovoj ulici 1 u beogradskom naselju Cerak«. Zbog informacija da je u stanu i Šljivančaninova obitelj, a u zgradi i drugi stanari, »uhićenje je izvedeno uz posebne mjere opreza«.

Prema neslužbenim informacijama, u sukobu policije i nekoliko stotina Šljivančaninovih pristaša, ozlijeđena su desetorica policajaca, od kojih trojica teže, te dvadesetak prosvjednika. Uništeno je sedam policijskih džipova i dvije »marice«, mnogi osobni automobili i stakla na susjednim zgradama.

Akcija je počela u četvrtak popodne, a pristaše haaškog optuženika su, tvrdeći da on nije u stanu, pokušavali spriječiti policiju da uđe u zgradu. Kad su, oko 23 sata, prosvjednici pokušali ući u zgradu, policija je upotrijebila šok-bombe i suzavac. Oko zgrade zapaljeni su automobili i kontejneri, a bilo je i nekoliko ozlijeđenih.

Pola sata prije ponoći iz Šljivančaninove zgrade čula se eksplozija, jer je policija eksplozivom raznijela blindirana ulazna vrata njegova stana. Prema informacijama, on je u stanu slavio 50. rođendan.

Suprotno onome što je više puta rekao, Šljivančanin nije pružao otpor pri uhićenju i žandarmerija ga je pola sata nakon ponoći izvela iz zgrade te prebacila u centralni zatvor u Beogradu. (Hina)

Napokon i Šljivančanin

MARKO BARIŠIĆ

Dan i pol uoči isteka roka koji su joj postavili Amerikanci, srbijanska vlast uhitila je Veselina Šljivančanina, majora bivše JNA protiv kojeg je Haaški sud još 1995. godine podigao optužnicu. Šljivančanin je zadnji optuženik iz »vukovarske trojke« osumnjičene da je organizirala i provela pokolj najmanje 200 vukovarskih ranjenika, vojnika i civila nakon okupacije toga grada u studenome 1991. godine, koji je dosad bio na slobodi.

Njegov formalno nadređeni u vrijeme napada na Vukovar, Mile Mrkšić, već se neko vrijeme nalazi u Haagu, a nedavno mu se pridružio i Miroslav Radić, kapetan bivše JNA, koji je zapovijedao postrojbom specijalne policije koja je prema Šljivančaninovu nalogu nasilno izvlačila zatečene ranjenike iz vukovarske bolnice, utrpala ih u autobuse te ih nakon kraćeg zadržavanja u tamošnjoj vojarni odvela na poljoprivredno dobro Ovčaru gdje su nakon mučenja i pogubljeni.

Tako se na kraju, skoro 12 godina nakon počinjenog zločina, dio onih koje su svjedoci i samo tužiteljstvo Haaškog suda prepoznali kao najodgovornije za masakr nad gradom i njegovim stanovnicima, našao iza rešetaka. Prije njih, nakon što je uhićen na temelju tajne optužnice, u Haagu se vodio i proces protiv Slavka Dokmanovića, bivšeg načelnika vukovarske općine. Međutim, nekoliko dana prije izricanja presude, Dokmanović je počinio samoubojstvo u haaškoj ćeliji.

Unatoč prethodnoj Mrkšićevoj dragovoljnoj predaji, a nedavno i Radićevoj, sami Vukovarci, ali i veći dio hrvatske javnosti, uglavnom su Šljivančanina percipirali kao najodgovornijeg za smaknuća, kako ranjenika iz vukovarske bolnice, tako i druge pokolje po gradu koji su se dogodili. Posljedica je to i njegovih televizijskih istupa tijekom kojih je demonstrirao prezir prema predstavnicima Crvenoga križa i prema poštivanju bilo kakvih ratnih pravila.

Uostalom, prema optužnici, Šljivančanin je i osobno sudjelovao u odabiru onih koji će ostati u autobusima koji su vodili u sigurnu smrt, a sam je i predvodio sastanak s medicinskim osobljem tijekom kojeg su Radićevi specijalci »očistili« bolnicu od zatečenih ljudi. Iako nitko nije kriv prije nego što mu se to na sudu dokaže, za Šljivančanina bi se moglo reći da je svojim ponašanjem i postupcima s kraja studenoga 1991., hvaleći se ulogom krvnika, sam sebi odavno napisao presudu i odredio uvjete u kojima će provesti ostatak života.