Čak i američki »Newsweek« najavljuje da bi Haški sud mogao preispitati optužnicu protiv Ante Gotovine. Potpredsjednik hrvatske Vlade Goran Granić također je, kaže, uvjeren da je »prikupljeno dovoljno dokaza da se ta optužnica promijeni«. Posljednje događaje oko odbjeglog generala on smatra projektom a ne slučajnim incidentom koji se zakotrljao s jednim intervjuom. Sve je »osmišljeno, pokrenuti su određeni mehanizmi«.

Možda je optuženi Gotovina zaista nedužan kao beba, ali stvarati uvjerenje da će se njegov slučaj povoljno riješiti čim se on bude u prilici objasniti s haškim istražiteljima, opasno je sijanje iluzija. Čak i kad bi bilo tako, kad bi njegova optužnica bila povučena, nestala kao da je nije ni bilo, kad bi, znači, Gotovina tako svoj problem uspješno riješio, ne znači da je problem riješen i za Hrvatsku. Jer, zločini su se u akciji Oluja i neposredno nakon nje evidentno dogodili. Možda Gotovina zaista nije kriv, ali netko jeste.

Velike se nade da će pobiti i stornirati optužnicu polažu u set, navodno, tek pronađenih dokumenata. Iz njih proizlazi – govore o tome i »Newsweek« i potpredsjednik Granić – da je egzodus Srba iz Krajine bio organiziran sa srpske strane. Da, dakle, nije riječ o etničkom čišćenju, za koje bi se mogla kriviti hrvatska strana. Granić će reći da je odlazak Srba bio njihova autonomna odluka, da je Vlada Haagu odavno već uručila »precizne dokumente koji govore da je zbjeg hrvatskih građana srpske nacionalnosti bio nešto organizirano, isplanirano i istrenirano i da se Gotovinu ne može optuživati za nešto što je napravilo vodstvo tog naroda«.

Upućenima to nikada i nije bilo sporno. Činjenica da su kninske harambaše, po Miloševićevoj instrukciji, naredile napuštanje Krajine, ne oslobađa Hrvatsku, pogotovo ne automatski, sumnje da je provela etničko čišćenje. Postoje snažne indicije da je Krajina ispražnjena dogovorom Zagreba i Beograda. Nešto više o tome mogao bi reći Hrvoje Šarinić, koji je neposredno prije Oluje bio u Beogradu. Hrvatska je sa svoje strane napravila sve da organizirano napuštanje Krajine ničim ne smeta. Dapače, pomogla ga je na svaki način. Otvoreni su koridori za izvlačenje, a poznati su i ljupki detalji o tome kako su hrvatski obavještajci upadali u program srpskih radio-stanica raspaljujući paniku i pozivajući na bježaniju. Emitirali su lažni program na srpskom jeziku, s porukama, po prilici: bjež'te, stižu ustaše!

Još je veći problem s brojnim zločinima koji su počinjeni u Oluji i neposredno nakon te operacije. Egzekutirani su oni koji nisu htjeli ili mogli pobjeći, likvidirani su starci, masovno paljena srpska sela. Nitko se nije trudio da to zaustavi. Možda te činjenice nemaju veze s Gotovinom, možda je on zaista tada već bio u Bosni. Navodno nema krivnje ni na generalu Čermaku, kojega je Tuđman odmah nakon oslobađanja Knina postavio za svojevrsnog guvernera. Ali netko mora biti odgovoran za ono što se dogodilo. Ili su svi oni već s one strane groba? Tražiti od Haškog suda da ignorira te činjenice jer je Hrvatska pronašla video-zapis kako Srbi treniraju napuštanje Krajine, krajnje je neozbiljno. Tvrditi da su Srbi sami sebe etnički očistili – nojevska je logika. Hrvatska svakako ima ogroman moralni problem, s kojim će se jednom morati suočiti. Sadašnja vlast nije voljna poduzeti taj iskorak. Zato je teško vjerovati da bi Haški sud mogao odustati.