Vjesnik: 17. 06. 2003.

Amnezija u HDZ-u

Iz vrlo provjerenih izvora dolazi i priča da je navodno jedan od sadašnjih Sanaderovih najbližih suradnika preko svojih dobrih veza poručio američkoj administraciji kako će, pomognu li HDZ-ovoj pobjedi na idućim izborima, odmah izručiti generala Gotovinu Haagu. Ta je informacija navodno došla do samog Gotovine, koji je onda odlučio progovoriti i boriti se za svoju kožu, koju su neki »njegovi« ionako htjeli jeftino prodati

ANDREA LATINOVIĆ

Uoči Osmog izvještajnog sabora HDZ-a, koji se užurbano priprema u zagrebačkoj dvorani »Cibona«, a očekuje se dolazak čak oko 4500 delegata, u toj najvećoj opozicijskoj stranci prilično je nelagodna atmosfera. A sve je to, naravno, »zakuhao« Ante Gotovina, čovjek na kojega su se mnogi u HDZ-u kleli i zazivali njegovo ime, i kad je trebalo i kad nije, da bi se danas mnogi od tih istih ograđivali od njega.

Gotovina je, optužujući u svom javnom istupu bivšu vlast, amnestirajući od ikakve odgovornosti sadašnju, a posebno se obraćajući predsjedniku Mesiću, unio »tihu jezu« u HDZ. Nastala je panika; jedni optužuju druge, drugi treće, svi »peru ruke« od bilo kakve odgovornosti i stvari već postaju degutantne u očima običnoga građana. Postavlja se logično pitanje: kako to da HDZ - koji je na vlasti bio cijelo desetljeće, vedrio i oblačio životima običnih smrtnika, ali i onih povlaštenih - danas ni za što nije kriv?! Po kojim to zakonima prirode?

»Današnji HDZ nije odgovoran za status generala Ante Gotovine, jer u toj stranci više nema onih koji mu 1998. nisu dopustili razgovor s haaškim istražiteljima«, izjavio je ovih dana predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u maniri faraona, koji se rijetko oglašava u javnosti, ali kada to učini, onda je jako važno. Znači li to da Sanader, koji je (u samom HDZ-u se o tome već odavno šapuće) uveo strahovladu u stranku, jako dobro zna tko je odgovoran za slučaj Ante Gotovine? Po onome što kaže, očito je da zna.

Na koga je mislio? Na sve one koje je izbacio ili maknuo iz stranke na ovaj ili onaj način, ili na neke koji su iz HDZ-a sami otišli? Misli li pritom na Ivića Pašalića, na čiju adresu sada s mnogih strana pljušte optužbe o tome kako je bio jedan od ključnih ljudi u Gotovininu slučaju? Ili na Matu Granića? Pavla Miljavca? Vesnu Škare-Ožbolt? Miroslava Tuđmana? Ljerku Mintas-Hodak? Na koga to Sanader misli? Ako zna, a sigurno je da zna, zašto onda javno ne prozove ljude koji su pridonijeli tome da Gotovina postane bjegunac, cijela Hrvatska njegov talac, a odnosi s haaškim tribunalom vječiti Damoklov mač nad izmučenim građanima?!

Vjerojatno ambiciozni Sanader smatra da je, nakon što je u proteklu godinu »pomeo« iz HDZ-a sve one koji su mu smetali, valjda i amnestirao cijelu stranku od mnogobrojnih »čuda« koje je skoro deset godina radila. A što je to Sanader tih deset godina radio u tom istom HDZ-u? Zašto nije o mnogim nepravilnostima i grijesima progovorio onda kada je trebalo i ogradio se od toga, kao član vladajuće garniture.

Vjerojatno zato što je iz udobne sinekure zamjenika ministra vanjskih poslova bilo daleko ugodnije promatrati sve što se događa, negoli se izložiti javnom linču, možda i same javnosti, ali još više vlastite stranke. Ipak je bilo ljepše sastajati se sa stranim diplomatima, izmjenjivati s njima stavove uz fine ručkove i birana vina te putovati svijetom odsjedajući u luksuznim hotelima, negoli izaći pred javnost i reći što se to zbiva unutar autoritarnog HDZ-a, čija se monolitnost počela rušiti sve više i brže.

Zato Sanader, kao šef najveće oporbene stranke koja je uvjerena u svoj povratak na vlast za nekoliko mjeseci, nema moralno pravo govoriti o tome kako današnji HDZ praktički nema pojma o tome što se događalo 1998. Kao da su članovi te stranke bili došljaci s nekog nepoznatog planeta, koji su potom odletjeli natrag negdje u svoju orbitu. Zašto Sanader nije učinio ono za što su hrabrosti još davnih dana imali, primjerice, Mesić, Manolić, Vedriš, ili, na koncu, Šarinić?

Sada, kada je Gotovina odlučio izaći iz svoje ljušture, shvaćajući da se ne može, a vjerojatno i ne želi skrivati cijeloga života, u HDZ-u je zavladala panika. Jedni optužuju druge, a u kuloarima se odgovornost prebacuje samo na one koji su iz stranke otišli ili su izbačeni. Kao da onaj drugi dio HDZ-ove tadašnje političke vrhuške, koji možda i nije imao izravne veze s odnosima Hrvatske i Haaškog suda, ipak nije znao što se zbiva? To što nam sada Sanader - vjerojatno uz sugestije najužeg vodstva - »prodaje« jesu priče o Crvenkapici i zločestom vuku.

Ako tko HDZ-ovcima »smješta«, onda su to sami HDZ-ovci. I nije ni čudo da je upravo uoči Osmog sabora, na kojem se očekuje veličanje sadašnjeg vođe i vodstva, neposlušni i nepoćudni Ljubo Ćesić-Rojs odlučio javno progovoriti o »slučaju Gotovina« i HDZ-u. Bez obzira što tko o njemu mislio, volio ga ili prezirao, Rojsa, njegova saznanja i dokumentaciju u HDZ-u ne podcjenjuju.

Uostalom, iz vrlo provjerenih izvora dolazi i sljedeća priča: navodno je jedan od sadašnjih Sanaderovih najbližih suradnika, preko svojih dobrih veza, poručio američkoj administraciji da će, pomognu li HDZ-ovoj pobjedi na idućim izborima, odmah izručiti generala Gotovinu Haagu. Ta je informacija navodno došla do samog Gotovine, koji je nakon toga odlučio progovoriti i boriti se za svoju kožu, koju su neki »njegovi« ionako htjeli jeftino prodati.