Oni s nešto više godina sigurno se sjećaju one iz titovskoga vremena: "Tko drukčije kaže, kleveće i laže" Ako je suditi po njihovoj burnoj reakciji na "vrijeđanje Tita" onda taj tolerantni i "dobri duh" još živi i kod naših (saborskih) SDP-ovaca. Kada im surovo direktni Ivo Lončar predbaci da se ne može kažnjavati samo fašističke nostalgičare, nego i poklonike petokrake, jer je "Komunistička partija bila najveća zločinačka organizacija, a Tito najveći zločinac u povijesti civilizacija", oni uvrijeđeno napuste sabornicu! Premda je Lončar prekardašio, burna reakcija SDP-ovaca začuđuje iz više razloga. Tito sasvim sigurno nije "najveći zločinac u povijesti civilizacija", ali nije sigurno ni toliko bezgrešan, kako misle neki SDP-ovi zastupnici. Ni dvadeset godina od Titove smrti ne dopuštaju bitno drukčiji govor o njemu! Iza te uvrijeđenosti, kao razloga za odlazak, očito stoji i manjak volje da se uopće raspravlja o Titu. Kao da se radi o uvaženom demokratu, čija čista prošlost ne može doći u sumnju, pa nečije inzistiranje na propitivanju te prošlosti iritira njegove tumače. Da li se to SDP želi predstavljati tumačem Tita i istine o njemu?

Prije samo dvadesetak dana najavljivali su kako kane proslaviti utemeljenje hrvatske socijaldemokracije, kao svojih političkih preteča, a poznato je da je Tito bio sve samo ne socijaldemokrat! Ako ga pak brane "zbog istine", onda će tek imati grdna posla. Jer Tito ne samo da nije bio socijaldemokrat, nego boljševik i vrhovni zapovjednik koji je dopustio da se ratnim zarobljenicima presuđuje bez suda i pravde. Tko će opovrgnuti da Tito nije znao za Goli otok, da se njemu pjeva "Druže Tito, ljubičice bijela", da UDBA radi što hoće, da nije ugušio Hrvatsko proljeće i da deseci gradova nisu nosili njegovo ime? Odlazak SDP-ovih zastupnika iz sabornice može, naravno, biti i odlazak uvrijeđenih Lončarovim načinom. No, može to biti i revolt onih koji se osjećaju tumačima, braniteljima i nastavljačima Titova naslijeđa.