Kad su se u sve to umiješali i pravnici, postalo je vidljivo da je »laička inicijativa« dovela do jasnih i preglednih pravnih uzusa. Prvo, da je volja optuženika bitno drukčija od one kojom su je dosad prikazivali politički i pravni savjetnici oko Gotovine. Drugo, da je Gotovinin položaj pred Haaškim sudom nakon svega mnogo povoljniji no što je to bio do prije neki dan. Treće, neumoljiva Carla del Ponte je ipak dala na znanje da Gotovinin dolazak u Haag neće biti tek rutinska procedure prema optuženiku. Četvrto, da se Gotovininom predajom aktiviraju već odavno spremni pravni i politički instrumenti države koje je umrtvio upravo bijeg i inzistiranje na bijegu optuženika. Peto, ma koliko paradoksalno, politička gesta predsjednika Republike pripomogla je da se skrama najgrublje dnevne politike u Gotovininu slučaju razbije i omogući jasnoću isključivo pravne strane slučaja.

Službeni pozivi da taj korak i poduzme stigli su ne samo od Stjepana Mesića, nego i od premijera Ivice Račana. Njima se pridružio i Goran Granić, odgovorna osoba Banskih dvora za suradnju s Haaškim sudom. Tim je pozivima zaokruženo sve ono što je optimalno bilo moguće da se učini s državne strane. I najtvrđoj desnici s ovdašnjih političkih bojišnica i Gotovini osobno Carla del Ponte je jasno poručila: cijenu inzistiranja na rješenju »slučaja Gotovina« izvan suda i bez predaje platit će Hrvatska u cjelini. Pa sad vi vidite...