Nije to bio običan razgovor vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga i čelnog čovjeka jedne od najozloglašenijih tajnih službi bivšeg režima. Markica Rebić odlučio je tog jutra, gotovo na rubu očaja, priznati Franji Tuđmanu apsolutno sve, čak i više od onoga što je pokojni predsjednik uopće želio znati. U razgovoru šefa države i poniženog obavještajca odlučnog da povrati izgubljeni utjecaj na površinu su isplivale razne tajne o kojima se u javnosti u tišini nagađalo.

Tuđman je tog 11. lipnja gotovo nezainteresirano otvorio razgovor o ostavci, a Rebić angažirano istaknuo da je spreman za dogovor. Njemu navodno odgovara da se ostavka prihvati, ali je svejedno iskoristio priliku istaknuti nerazumijevanje s ministrom Hebrangom.

"Agentura mi se raspada zbog toga što u novinama čitaju danas ovo, a sutra ono, sve to djeluje na ljude", požalio se Rebić, a Tuđman primijetio da je takvom stanju pridonio i sam Rebić, podnoseći ostavku na mjesto pomoćnika ministra. "S ovim jesam jer sam vidio da više ništa ne mogu napraviti", odgovorio je on, započevši s opširnom pričom o njegovim djelima na čelu moćnog SIS-a, svemoćne službe ugrožene smrću Gojka Šuška i dolaskom Hebranga na čelo MORH-a. Suradnja s Haagom bio je pritom samo jedan dio posla kojim se Rebić bavio.

"Gospodine predsjedniče, sve oko Soroša sam ja napravio, od A do Ž, i donio materijal za uhićenje onog tamo, donio dokaze da se dva milijuna maraka naplati poreza", hvalio se Rebić, podsjetivši da se od te sudske presude Soroš nije oporavio sve do ovih dana. "Napravio sam im unutarnju pomutnju da oni ne znaju više tko je tko unutra, jer mi nisu otkrili agenta već dvije godine", nastavio je, Rebić opisujući aktivnosti koje njegovoj vojnoj obavještajnoj službi nikako nisu ulazile u djelokrug djelatnosti.

Glumeći iznenađenje Rebić se pravdao da je sasvim slučajno uvučen u sukobe obavještajne zajednice, iako je shvatio da postoji neka igra u kojoj je on objekt. Tuđman zatim pita: "U kojoj su mjeri naši iz političkih struktura u igri ili ovisni ili politički s Kutlom?". Rebić se brani da nije s Kutlom dva puta osobno razgovarao, ali zato zna da je Ivić Pašalić dobar s Kutlom i da je to "s jedne strane bila grupacija".

Kako bi pobliže opisao Kutlino ponašanje Markica Rebić skreće s teme, pohvalivši se najprije operativnom akcijom Polino, kojom se nakon Oluje željelo vratiti ugled nekim časnicima Hrvatske vojske.

Rebić priča dalje kako nije upoznat s aferom Dubrovačke banke, no prepoznao je da tu postoje frontovi. Ne može točno objasniti na čijoj su strani kriminalne radnje, tko koga pokriva, koji su to osobni interesi, a posebno nije mogao shvatiti kako se to Miroslav Tuđman može družiti s Nevenom Baračem, jednim od ortaka afere.

"Ali ja se, gospodine predsjedniče, time bavio nisam", nastavlja u jednom dahu glavni vojni obavještajac. "Isto kao što se nikada nisam bavio prljavštinama po novinama, ja nijednog članka u životu nisam objavio protiv nekog čovjeka iz hrvatske vlasti, nikada, to vam se djetetom svojim kunem i meni je naprosto neshvatljivo da mene može povezati netko s Imperijalom".

Imperijal je, kaže, "kurva", a toj kurvi tko plati radi s njome. Nitko navodno ne kontrolira Imperijal, ali njegovi šefovi paralelno uzimaju od nekoliko izvora.

Drugo, Rebić je znao da su za vrijeme Smiljana Reljića na čelu SZUP-a, neki djelatnici iz Osijeka objavljivali seriju članaka kao napad na odvjetnika Antu Nobila. Tada je Nobilo vodio spor obitelji Mujkić protiv SZUP-a Osijek koji su na smrt pretukli Šefika Mujkića. I konačno, otkrio je da u cijeloj priči oko Imperijala prste može imati i Jure Klarić, budući da su to "dečki Fikreta Abdića".

U tom kontekstu Markica Rebić izrazio je svoje sumnje u vezi "pozera desničara koji se stalno žale na neke stvari, koji stalno misle da su podcijenjeni, a u biti su vrlo primitivni, neobrazovani i nesposobni ljudi". Mislio je na Miru Lacu i Ljubičića. Tuđman za njih nije čuo, pa šef SIS-a objašnjava kako su to dečki iz Lučkog koji su "vrlo brzo bacili pušku u ćošak i počeli se laktati, probijati". "O sebi šire famu da su ratnici, a ovaj je ranjen slučajno jednom i mislim, nema tu bogzna što". Rebić je prije nekog vremena krenuo istraživati njihovo djelo i otkrio da daju podatke Nacionalu, a povezani su bili i s Tomislavom Karamarkom i Faberom iz Policijske uprave zagrebačke. Naslutio je da u Ministarstvu vanjskih poslova kontaktiraju s Ivom Sanaderom, ondašnjim zamjenikom Mate Granića, a misli da preko njih Hrvoje Šarinić nastoji dobiti podatke o MORH-u.

"Ja sam kriv za možda 30 Ivkošićevih komentara u Večernjem listu, meni je Ivkošić kum. Mi zajedno to radimo. Mnoge piše sam, ali mi zajedno navečer sjednemo kod mene i idemo, što ćemo", priznao je Markica Rebić, šef SIS-a. Nastojeći objasniti kako on samo štiti ugled časnika i MORH-a u cjelini, Rebić je ispričao Tuđmanu kako se bori protiv Antuna Tusa i Martina Špegelja koji nesmetano daju krive podatke u javnost, budući da Politička uprava MORH-a na čelu s generalom Toljom ne radi ništa.

Tuđmana je tada zanimalo koliko promila istine ima u priči o tome da se Hebrang obračunava sa Šuškovim ljudima. Rebić je spremno ponudio odgovor. "Ako ja mogu, gospodine predsjedniče, komentirati ministra, mislim da je gospodin Hebrang napravio greške u koracima na početku", veli on, dodavši kako se novi ministar obrane "obvezivao unaprijed o nekim stvarima o kojima nije imao uvid i znanje". Rebić mu je to zamjerio, ponudio pomoć jer je on "arhiv ministarstva", ali Hebrang nije pristajao. "Mi smo mogli strahovito puno napraviti, međutim Toljevo je stajalište bilo ne komentirati, ništa ne proigrati, ništa ne ubaciti, nikakav članak ne napisati. Osim toga, sve dobro funkcionira".

Priznao je da ga je pokojni ministar Gojko Šušak pokrivao u svim stvarima i na neki način "pretakao dio autoriteta na njega". "Međutim, sada Gojka nema, ja sam doveden u sumnju, meni naprosto više ništa ne funkcionira, odvjetnici su me se otkačili, vidim agentura mi se otkačila, ljudi mi se u službi otkačili, prave se klike, kombinacije o ovom, onom", jadao se šef SIS-a, priznajući da ga je ministar Hebrang zamolio da ostane, ali na promatranju tri mjeseca. To ga je jako povrijedilo. "Ja sam na promatranju sedam godina. To je tako jedan netaktičan potez, treba pokazati neko poštovanje prema nama koji smo tamo zdravlje izgubili u tom MORH-u".

On je podsjetio Tuđmana da je on u službi od 1991. godine, da je tada bio inspektor prve klase, što je u rangu stožernog brigadira. U međuvremenu su ljudi dobili više činove, među njima i Franjo Feldi koji se "nije makao iz kancelarije", kao i Ivan Basarac.