Ako se pažljivo pročita odgovor Carle del Ponte na moje pismo, vidljivo je da ona nudi nekoliko pravnih okvira u kojima se moja »jamčevina« može ostvariti, a da to ne ugrozi ni pravni poredak niti da oduzme autoritet Haaškom sudu, kaže predsjednik Mesić

ZAGREB, 19. lipnja - »Dvije godine je slučaj optuženog Ante Gotovine stajao na mrtvoj točki. Htio sam iskoristiti njegov nastup u novinama da bih pomaknuo stvar s mrtve točke. Mislim da sam to učinio u korist prije svega države i njezinih interesa, a potom i interesa optuženika«, komentar je predsjednika Republike Stjepana Mesića nakon odgovora glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte koji je u srijedu dao Vjesniku.

- Nije. Međutim, ako se pažljivo pročitaju navodi iz njezina odgovora vidljivo je da ona nudi nekoliko pravnih okvira u kojima se moja »jamčevina« može ostvariti, a da to ne ugrozi ni nacionalni pravni poredak niti da oduzme autoritet Haaškom sudu.

- Da, jer on sad u svojemu izbjeglištvu točno zna što mu je činiti. Vlast u državi će mu pružiti punu pravnu pomoć. Njegova je obveza da se preda Sudu i tamo obrani svoj interes. Pismo Carle del Ponte je u tom smislu orijentir, »što ga čeka« ako se preda. To, pak, što ga čeka se ni u čemu ne razlikuje od položaja ostalih optuženika. Pa to je sve vrijeme ključna točka s kojom hrvatska država nastupa prema njemu tvrdeći da njegovi politički i pravni savjetnici debelo griješe savjetujući mu nastavak bijega i skrivanja.

- Reagirao sam samo na detalj iz njegova prvoga intervjua. Ako Gotovina nakon dvije godine bijega kaže da priznaje nadležnost Haaškoga suda, onda je jasno da on svojim »savjetnicima« ipak napokon odriče mandat. Ako on u istoj prilici kaže da je spreman nakon razgovora s istražiteljima dobrovoljno otići u Haag, onda je jasno da više ne prihvaća opciju bijega i skrivanja. Reakcije te »savjetničke svite« oko njega najbolje pokazuju kako je u svojem egzilu Gotovina ipak shvatio da osobno plaća previsoku cijenu za, u krajnjoj liniji, tuđe političke i pravne ambicije. To je bio prostor koji sam htio iskoristiti i ponuditi i Gotovini i Hrvatskoj, ali i Haagu, da se o cijeloj stvari ipak počne razgovarati na drukčiji način.

- Što god da vam odgovorim, bilo bi nagađanje, a to ne želim. Znam samo da je cijela stvar mnogo jasnija, da su sve karte na stolu i da je logično da se tu novu situaciju prihvati sa svim njezinim pogodnostima za optuženika. »Slučaj Gotovina« je još jedna od »tekovina« bivše vlasti koju mora, ali danas stvarno mora, razriješiti ova vlast. »Bivši« su, poznato je, učinili svoje. Za razliku od njih, »sadašnji« su Gotovini ponudili uredan, jasan sustav u kojem mora odgovarati za navode iz optužnice, ali ne kao političkog, nego isključivo kao pravnog akta.

Međutim, ono što je loše u svemu tome jest neprestano ispitivanje Mesića »jesi li ti osobno kontaktirao ili sreo Gotovinu«. Stoput sam rekao - ne. Ponovit ću još stoput, ali ta pitanja odvlače pažnju sa središnjice problema i dalje stvaraju osjećaj da je riječ o »namještaljki«. Nadam se da će Gotovina shvatiti tko mu to namješta. Tim više što se danas o svemu govori otvoreno, sa svim detaljima o tome tko je što rekao i učinio, i u Hrvatskoj i u Haagu, a u povodu njegove optužnice.