Proces europskih integracija od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se nekoliko zemalja udružilo iz specifičnih ekonomskih interesa, prešao je dugačak put. U samo nekoliko posljednjih godina Unija je proces integracija znatno ojačala. Prije samo petnaestak godina bilo je nezamislivo da će tadašnja zajednica prerasti u Uniju, da će donijeti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a posebice monetarnu, te da će i dalje širiti svoje članstvo na europski istok i jugoistok.

Euro je samo prije nekoliko godina izgledao kao mrtvo slovo na papiru, a danas snažno pritišće Veliku Britaniju da se ostavi oponiranja iz političkih razloga koji su sve bljeđi pred onim ekonomskim. Pritisak integracija u Europi osjećaju svi - mali i veliki, bogati i siromašni. Ne isplati se ostati u globaliziranom svijetu izvan integracija, i to ne samo radi ekonomije. Politički prestiž i utjecaj u međunarodnim odnosima ostvaruje se upravo kroz integracije unutar kojih se suodlučuje.

Hrvatska je aplicirala za članstvo u jednoj, a ući će u sasvim drugu Uniju. U toj će Uniji s povećanim članstvom borba za isticanje vlastitih stavova biti mnogo teža. Prije toga Hrvatska još ima mnogo posla u, kako se to suhoparno govori, ispunjavanju kriterija. Riječ je, naime, o integraciji koja dijeli zajedničke vrijednosti. Približavanje Europskoj uniji uspješnije je kada se opiranje prihvaćanju zajedničkih vrijednosti sve manje objašnjava nepravdom ili ispraznim frazama o tome da Hrvatska neće biti ničiji poslušnik. To nije temelj integracija.