ZAGREB, 22. lipnja - Sudeći prema onome što se u subotu moglo vidjeti na Osmom saboru HDZ-a, cjelokupno stranačko vodstvo, ali i članstvo, uopće ne sumnja u to da su premijer Ivica Račan i njegova ekipa već na izlasku iz Banskih dvora. U prepunoj košarkaškoj dvorani »Dražen Petrović« više od 5000 HDZ-ovaca gotovo je sedam sati frenetičnim ovacijama pozdravljalo predsjednika stranke Ivu Sanadera i ostale govornike, a na svako njegovo obraćanje strpljivim i odanim članovima, koji su satima sjedili poslušno u užarenoj i prevrućoj atmosferi, ustajalo se na noge i klicalo »Ivo, Ivo«.

Nema sumnje, Ivo Sanader doživio je svoj trijumf i ni u jednom trenutku s lica mu nije silazio pobjednički osmjeh. Kada ga je njegova zamjenica Jadranka Kosor najavila kao budućega hrvatskog premijera, a dvoranom se zaorilo sveopće oduševljenje, Sanader je, podigavši ruku u pobjednički stisak (zlobnici su komentirali da je na taj način jedino pozdravljao Enver Hoxha!), pokazao svu svoju uvjerenost u to da premijerski stolac pripada baš njemu i nikome drugome.

Skup je doista protekao u najboljem redu, bez ikakvih incidenata, uz skandiranje, pjevanje i mahanje HDZ-ovim zastavicama. Činilo se kao da je vrijeme stalo - umjesto 2003. godine, kao da je bila 1990. No, za razliku od prošlogodišnjeg sabora, na kojem se vodila borba za predsjedničko mjesto između trojice kandidata, a koje je osiguravao »Borbaš« koje je angažirao Branimir Glavaš, ne dopuštajući ni muhi ulazak u dvoranu »Lisinski« ako nije imala akreditaciju, ovaj je puta to izostalo. Stoga su Glavaševe riječi da je stranka toliko konsolidirana da skup mogu osiguravati »misice i časne sestre«, doista bila točna.

Ipak, na skupu nije bilo ratnih pokliča, nacionalističkih izljeva, a ni ksenofobičnih govorancija o sveopćoj svjetskoj uroti protiv Hrvatske. Dapače, Sanader je pozivao na riječi Svetog Oca o pomirenju, toleranciji i suživotu, te na povratak Srba, a čulo se sve ono o čemu na prošlom saboru nije bilo ni riječi. Time je samo potvrdio da je vrijeme od kada vodi stranku iskoristio ne samo za »čišćenje« od neželjenih članova, za kojima su se vukli ovakvi ili onakvi repovi iz prošlosti, nego i za snažno lobiranje u međunarodnoj politici.

Uostalom, moglo bi se reći da je više vremena provodio na svojim turnejama po inozemstvu, tražeći potporu za ovaj novi, »umiveni« HDZ, nego na domaćem terenu. Za to se, međutim, nije morao previše brinuti, jer su situaciju pod kontrolom držali njegovi najlojalniji suradnici. Pritom je na površinu izvukao i nove ljude za koje nitko nikad nije čuo, ali jednako tako i neke koji su još za vrijeme Franje Tuđmana bili debelo otpisani zbog čudnovatih stvari koje su počinili.

Cinici bi rekli da ni Franjo Tuđman, da je živ, ne bi vjerovao u što se to pretvorio njegov HDZ... Potvrđuje to i impresivan broj gostiju iz inozemstva, uglavnom iz stranaka slične političke orijentacije onoj HDZ-ovoj, koji su neštedimice hvalili HDZ-ova vođu. Tako je predsjednik Gornjeg doma austrijskog parlamenta Hervig Hosele poručio da je »Europa bez Hrvatske nepotpuna, EU bez Hrvatske nije cjelovit«. Golem je pljesak dobio bivši američki kongresnik Guy A. Vander Jagt, izvučen valjda iz američkog naftalina, koji je prenio oduševljenje američkih republikanaca i potpredsjednika Dicka Chaneyja Ivom Sanaderom, jer je šef HDZ-a odlučno podržao SAD u iračkoj krizi. »Rast nezaposlenosti, korupcija i zaboravljanje ratnih heroja, tri su od pet osobnih pogrešaka koje je napravila ova vlast, a kada netko ima pet pogrešaka, ispada iz igre«, kazao je američki gost, na što je publika doživjela ovacije. Bilo je očito da su se Sanaderova putovanja po svijetu isplatila.

Jedini je iskorak iz disciplinirane pobjedničke atmosfere zabilježen za vrijeme govora Doris Pack, predsjednice Odbora za jugoistočnu Europu u Europskom parlamentu, koja je izrazila nadu da će general Ante Gotovina otići u Haag i suočiti se s tribunalom da bi na taj način služio Hrvatskoj i u miru. Ta je njezina izjava izazvala zvižduke. No i to je razumljivo; gotovo 5000 izaslanika mahom je pristiglo iz hrvatske provincije u kojoj general Gotovina ne može biti ništa drugo nego heroj, nikako zločinac. Pack je te zvižduke, međutim, otrpjela europskom hladnokrvnošću.

Zanimljivo je da je veći dio svoga dugoga govora Sanader posvetio otrovnim kritikama na račun sadašnje vlasti, a mnogo manje programu »Pokrenimo Hrvatsku«, geslu pod kojim je Sabor i održan. Zanimljivo je da se nije dotakao ni »vrućega krumpira«, »slučaja Gotovine«, jer je valjda svjestan da je tu utrku s predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivicom Račanom izgubio. Da je Sanader kojim slučajem ponovio ono što je Pack izrekla, teško bi izbjegao negodovanje svojih obožavatelja.

Koliko je Sanader učvrstio svoje pozicije u HDZ-u i uveo autoritarni režim potvrđuje i ekspresno usvajanje, bez rasprave i bez ijednoga glasa protiv, važne izmjene stranačkog statuta. Tim izmjenama se, primjerice, mandat predsjednika HDZ-a produljuje s dvije na četiri godine. To će, međutim, vrijediti od idućeg općeg sabora HDZ-a, koji će biti održan dogodine. Tim će izmjenama neposlušni HDZ-ovci, koji nanose štetu ugledu stranke, biti automatski brisani iz članstva. Tako se Sanader neće više gnjaviti sa suspenzijama i stegovnim postupcima, nego će »neprijatelji u vlastitim redovima« po kratkom postupku.

Što Ivo Sanader još mora napraviti nakon subotnje potvrde svoje veličine? Sitnicu - pobijediti na izborima. Doduše, svoju je bahatost pokazao javno se okladivši »sa svima i pod bilo koju sumu« da će HDZ sigurno pobijediti, a upravo će on, a ne Račan, uvesti Hrvatsku u Europsku uniju i NATO. Pomrse li mu ipak »crveni« i svi oni nalijevo račune i preskoče li ga, njegova bi mu se samouvjerenost i arogancija mogla vratiti kao bumerang. Najprije u vlastitoj stranci, jer njegov mandat ima samo još jednu godinu. A parlamentarni su izbori ranije.

Andrea Latinović