Ne mislim na to što nisu osuđene lopovčine koji su u prošlom desetljeću opelješili Hrvatsku, jer tko o tome razuman još i razmišlja, već što najslabiji u društvu ne mogu iskamčiti sudsku zaštitu. Nekidan nisam vjerovao vlastitim ušima kad sam čuo da čak 66 posto samohranih majki ne može od mužjaka koji su digli sidro naplatiti alimentaciju. Znači, ili je uopće ne dobivaju, pa djeca odrastaju u posvemašnjem siromaštvu, ili je dobivaju neredovito u manjem iznosu nego je to gospon sudac odredio. Zamislite da neke od takvih parnica traju i deset godina, pa samo možemo zamisliti što to znači za pomladak koji je već nesretan jer je ostao bez oca, a još i kukavan što nema koju kuneju za džeparac kao drugi klinci.

Eto, kako se kroz najobičnije, svakodnevne stvari, može iščitati priča o (ne)pravnoj državi koja, štovani Račane, apsolutno ne funkcionira. Čovječe, za neplaćanje alimentacije u Njemačkoj ideš u bajbuk isti momenat, pa da te vidimo, prika, hoćeš li zakidati vlastito dijete i prepuštati ga na brigu majci/državi. Ministrice, zašto u ovom segmentu ne mijenjate stvari, kad već s velikim aferama ne znate izaći na kraj? Pomozite rastavljenim ženama, olakšajte im križ što ga vuku.