Što reći za Sanaderovu arogantnu izjavu da će baš on, valjda kao premijer, uvesti Hrvatsku u EU i NATO? Dvije stvari. Prvo, toliko je udvorica oko njega da mu se možda politički vid malo zamutio. Drugo, iako HDZ-ovi dužnosnici zadnjih godina pričaju o tome da »bahatost više ne stanuje u HDZ-u«, daleko je to od istine

Treba izdržati još samo nekoliko mjeseci. Kad nas bečki filharmoničari svojim tradicionalnim valcerom uvedu u 2004. godinu, bit će to i ulazak u bolju budućnost s HDZ-om na čelu. Porezi će biti beznačajni, građani će hitati i gurati se ne bi li svoja davanja državi platili što prije, izvoznici će izvoziti punom parom, stranci se tući za to tko će više uložiti u Hrvatsku, a zlokobna birokracija drhtat će od straha kao i svi zločesti dečki u Lijepoj našoj, jer će ih dostići reformirana ruka našeg pravosuđa. Ono će, dakako, procvjetati, a više od milijun neriješenih sudskih slučajeva riješit će se u rekordnom roku. Korupcije neće biti, jer je HDZ na svom subotnjem saboru svečano i čvrsto obećao da će i u toj bitki pobijediti. Zapravo, pobijedit će u svim bitkama koje ih očekuju, samo valja najprije vratiti vlast na izborima.

Unatoč vatrometu oduševljenja i pobjedničkoga klicanja »Ivo, Ivo« - koje se sedam sati orilo golemom dvoranom »Dražen Petrović«, što je bilo dostatno predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu da se uživi u ulogu budućeg premijera - možda ipak nije sve bilo tako idilično. Primjerice, ostale su političke stranke vrlo jasno pokazale što misle o HDZ-u, ma koliko to bila nova, »čista« i »ispeglana« stranka. Tako su se na trijumfalni Osmi HDZ-ov sabor odazvale samo tri stranke - HSLS, HSP i DC. Dakle, one koje su još prije koji mjesec dogovarale s HDZ-om moguću prijeizbornu koaliciju, a nakon čega ih je Sanader prešao ostajući čvrsto pri stavu da će HDZ na izbore samostalno, a ostale će, ako prođu, možda pripustiti u postizbornu koaliciju. Pritom je bilo jasno da će u slučaju eventualne HDZ-ove pobjede te tri manje stranke dobiti i benigne ministarske fotelje. Međutim, te su tri stranke na HDZ-ovo sijelo poslale gotovo nepoznate dužnosnike. Nije bilo ni Dražena Budiše, ni Ante Đapića ni Mate Granića.

Prema čemu bi se to dalo zaključiti kako su se Budiša, Đapić i Granić toliko uplašili da ne bi došli u Cibonu? Kako to da se onda nisu uplašili prije mjesec-dva, kada su razgovarali sa Sanaderom o koalicijama? Stoga je ta Hebrangova rečenica samo demagoški zamaskirana ljutnja HDZ-ova čelništva što im u pohode nisu došli svi koje su pozvali. Usput, Budiša je u to vrijeme bio na službenom putu u Australiji sa saborskim izaslanstvom. Možda je trebao potegnuti s toga kontinenta koji dan ranije ne bi li stigao na vrijeme na HDZ-ov sabor, a time i pokazao da se ne boji Sanadera?

Ni polusatni govor američkoga kongresnika Vander Jagta za HDZ se nije pokazao najsretnijim potezom. Čovjek kojeg je političko vrijeme pregazilo, a kasnije se još doznalo i da je profesionalni govornik koji za novac smišlja govore, iako je on to demantirao, u zvijezde je kovao Sanadera i društvo. Doduše, Jagt je rekao da inače naplaćuje govore, ali da je ovaj put govorio besplatno, iz uvjerenja. Zacijelo je želio pokazati svoju očaranost HDZ-om, ali ostaje pitanje nije li HDZ za govor pun podilaženja (»Ivo mora postati premijer kako bi svaki Hrvat imao priliku ostvariti svoje snove!«, jedan je od Jagtovih bisera) možda izvadio koji dolar iz stranačke blagajne. Da paradoks bude veći, u manje od 24 sata američko se veleposlanstvo u Zagrebu odmah ogradilo od Jagtova veličanja HDZ-a, poručivši da to nisu stavovi američke vlade te pozvalo HDZ da završi svoju reformu. Tako je Vander Jagt, doveden u Zagreb po dogovoru iz »radionice« Žužul-Sanader, HDZ-u u očima javnosti priskrbio više trnja nego ruža.

Vjerojatno je Sanadera ipak pogodio nedolazak predstavnika HSS-a, tako željene »zlatne koke«. Seljaci su poručili da na HDZ-ov sabor ne dolaze jer ih je Branimir Glavaš nekoliko dana ranije u Hrvatskom saboru uvrijedio nazvavši ih agromafijom. Ulje na vatru dolio je potom Zlatko Tomčić, koji je već nakon povratka iz Australije na aerodromskoj pisti poručio da s HDZ-om neće surađivati dok im se ne ispriča. HDZ-u, koji i dalje oblijeće oko HSS-a želeći ga oteti Ivici Račanu, u ovom trenutku taj sukob baš i nije trebao. Budući da se u politici savezništva sklapaju i razvrgavaju preko noći, nije nemoguće da se trenutačno zahlađenje između HDZ-a i HSS-a riješi iza zatvorenih vrata.

Što, međutim, reći za Sanaderovu arogantnu izjavu da se može »kladiti s bilo kim i pod bilo koju sumu« kako će HDZ na idućim izborima pobijediti, a baš on, valjda kao premijer, uvesti Hrvatsku u EU i NATO? Dvije stvari. Prvo, toliko je udvorica oko HDZ-ova šefa da mu se možda politički vid malo zamutio. Drugo, iako HDZ-ovi dužnosnici zadnjih godina pričaju da »bahatost više ne stanuje u HDZ-u«, daleko je to od istine. Bahatost u »ispeglanom« HDZ-u itekako - caruje.