Zahvaljujući agilnosti ministra Čačića, Ivica Račan mogao bi ostati upamćen kao premijer cestograditelj. Za čovjeka koji nikada ništa konkretno nije radio, ogroman uspjeh. Vladin veliki projekt izgradnje prometnica već počinje davati rezultate. Presijecanje vrpci ovih se dana odvija kao na tekućoj traci. Od ministra do premijera i šefa države svatko je dobio svoju dionicu i svoj dio zasluga. Aktualna vlast prometno povezivanje Hrvatske s razlogom smatra velikim podvigom i koristit će ga kao svoj glavni izborni adut.

Izgradnja cesta veliki je uspjeh jer je Hrvatska u tom pogledu zaista u katastrofalnom stanju. Pogotovo s obzirom na ambicije da bude turističkom zemljom. Bez prometnica nema perspektive, one su uvjet razvoja. Riječ je, dalje, o projektu koji podržava cijela Hrvatska. Oko toga zaista postoji opće slaganje. Radi se o velikom uspjehu i zato jer je posao u svakom pogledu vrlo zahtjevan a dobro se odrađuje. Trebalo je petlje da se uđe u tako veliki i skupi projekt. Da se osigura financijska konstrukcija pod kojom se Hrvatska – tako tvrde – neće slomiti. Danas izgradnja cestovne infrastrukture djeluje, kako tvrdi Tomčić, kao najstabilniji i najrealniji projekt hrvatske države.

Cijeli se zahvat može smatrati velikim uspjehom i zato jer je pravno i provedbeno transparentniji nego je to u Hrvatskoj uobičajeno. Za svaku je dionicu proveden međunarodni natječaj, za razliku od Tuđmanova vremena kada su se takve stvari dogovarale izravnom pogodbom. Račan će reći da su autocestom postavljeni standardi pravne regularnosti ispod kojih se u Hrvatskoj više neće moći ići. Na žalost, nije sigurno da će taj dojam poštenog posla izdržati rigoroznu provjeru. Neki aranžmani nadležnog ministra s vlastitim poduzećima kvare dojam. Navodno se dubioze time ne iscrpljuju.

Izgradnja cesta, pogotovo mitske poveznice Zagreba i Splita, veliki je uspjeh, ali prometnicama ipak ne treba davati značenje koje one ne mogu imati. Hrvatsku će povezati, valjda će smanjiti udaljenost, svake vrste, između hrvatskog sjevera i juga. Ali prometnom se infrastrukturom Hrvatska nikako ne može, kako to najavljuje premijer Račan, ni ujediniti ni homogenizirati. Može se govoriti da je na tom projektu postignut svenacionalni konsenzus. Izgradnja cesta Hrvatsku svakako okreće prema budućnosti, što je za zemlju, koja je dosad bila zaglavljena u prošlost, dobra vijest. Prometnice integriraju – pospajat će Hrvatsku i pomoći njenoj integraciji u Europu. Ali ceste ne mogu nadoknaditi nedostatak socijalne kohezije, koji je u Hrvatskoj dosegao alarmantne razmjere. U tom pogledu nužno je graditi neku drugu infrastrukturu.

Također, postoji opasnost da se sada u slavu autoceste sve drugo zanemari. Da se čak i normalno funkcioniranje države tretira kao drugorazredno. Pučki pravobranitelj Ante Klarić neki dan je u Saboru kritički upozorio da se Vlada ne trudi uspostaviti red ni na područjima posebne državne skrbi. Tvrdi: u Šibensko-kninskoj županiji pet je stotina obnovljenih kuća u kojima nitko ne živi, u Kninu je mnogo uzurpiranih državnih stanova, za koje se ne zna tko u njima stanuje, na dijelu područja o kojima država deklarativno posebno skrbi, stambenim fondom upravlja mafija... Država je zapuštena, ponegdje poput Divljeg zapada. Tu situaciju autoput neće ukinuti. Moderne se prometnice u Hrvatskoj trasiraju posred kaosa.