GOTOVINA NIJE OPTUŽEN (SAMO) ZA ETNIČKO ČIŠĆENJE, NEGO ZA KONKRETNA UBOJSTVA

ZAGREB – Ante Gotovina pred Haaškim sudom ne može se obraniti samo srpskim planovima evakuacije i potvrdama o kaznenim prijavama za mirnodopske prijestupe počinjenim poslije Oluje, jer nije optužen (samo) za etničko čišćenje tzv. Krajine, nego i za točno nabrojana ubojstva te masovna uništavanja i pljačku. Zaključuje se to nakon ponovnoga iščitavanja optužnice, u kojoj ga je Haaško tužiteljstvo optužilo za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata.

Logika tužiteljstva vrlo je jednostavna: Gotovina je, tvrdi ono, zapovijedao svim hrvatskim snagama – tu uvrštava i specijalnu policiju – u razdoblju od 4. kolovoza do 15. studenoga 1995., u koje smješta 'Oluju' i »neke njezine aspekte«. Pritom naglašava da je, uz ostalo, »imao dužnost da uspostavi i osigura javni red i sigurnost«. Potom tvrdi da je »propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava ili da kazni njihove počinitelje«.

Uspije li tužiteljstvo dokazati da je Gotovina formalno uistinu bio zapovjednikom u vrijeme za koje tvrdi da jest – neovisno o tome što je tada ratovao u BiH i više se nije vraćao u Knin – optuženik će se teško obraniti. Jer, pokušati se braniti tvrdnjama da nije znao što se na oslobođenim područjima događalo, zvučalo bi uistinu neuvjerljivo.

Uza sve to, tužiteljstvo u optužnici tvrdi kako su djela za koja tereti Gotovinu »bila dio rasprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva«. Odvjetnik Anto Nobilo jučer je u našemu listu ustvrdio kako će tužiteljstvo tu tvrdnju vjerojatno braniti kumulirajući podatke da su se različite vojne postrojbe na različitim dijelovima terena ponašale identično, paleći i pljačkajući desetke sela te ubijajući starce i civile. Zaključak je jasan, napisan nešto niže u optužnici: »Uvedene su i mjere kojima je cilj bio osigurati da se izbjegli ne mogu ili ne požele vratiti«. Je li ta tvrdnja točna, dobro zna svaki stanovnik ove zemlje. A ako tužiteljstvo dokaže da je Gotovina bio glavni zapovjednik tijekom vojnoga dijela operacije na tome području, teško je vjerovati da će ga spasiti nekoliko desetaka kaznenih prijava ili dokazi da su Srbi otiši na poticaj vlastitoga vodstva.

»Prekomjerno granatiranje Knina«, sintagma koju dio javnosti sustavno navodi kao ključni dokaz da je optužnica protiv Gotovine loša, politizirana i zlonamjerna, u tome dokumentu uopće se ne spominje.

U hrvatskome prijevodu optužnice dostupnom na Internetu spominje se, istina, »bezobzirno razaranje naselja, gradova ili sela«, ali samo u kontekstu paljenja i uništavanja poslije samoga vojnog napada, a ne u smislu prekomjernog granatiranja.

Kada je o granatiranju riječ, optužnica kaže samo ovo, i to u dijelu »Dopunske činjenice«: u ' Oluji' su »(...) gradovi i sela regije Krajina koji su bili naseljeni Srbima izloženi žestokom granatiranju HV (...)«. I malo dalje: »Dana 4. i 5. kolovoza 1995. godine, hrvatske snage su izvele žestoki topnički napad na Knin. Topnička vatra usmjeravana je i na civilne ciljeve u gradovima Benkovac, Obrovac, Drniš, Vrginmost, Vojnić, Glina, Petrinja i mnoga sela u regiji Krajina«.