Naime, s učincima trećesiječanjske vlasti nisu zadovoljni mnogi njeni glasači. Najčešće im se zamjera sporost u ostvarivanju obećanih promjena te izostanak obračuna s financijskim profiterima HDZ-ove vlasti. Veliki dio tih glasača su tzv. glasači protiv, oni koji na izbore izlaze samo ako nisu zadovoljni aktualnom vlašću i glasaju za kontra stranu prema principu »glavno da ih smijenimo«. Je li veliki cestovni skok Hrvatske dovoljan razlog da oni ostanu kod kuće? U SDP-u i ostalim strankama koalicije, čini se, vjeruju da jest. Pogotovo zato što Sanaderov HDZ još jako nalikuje na onaj protiv kojeg se glasalo 3. siječnja 2000.

Za izborne izglede stranaka na vlasti je, također, vrlo važno da se do izbora što manje naruši untarkoalicijska idila, kojoj smo svjedočili prošlih dana. To, na primjer, znači da se u raspravi o novom zakonskom ustroju Vlade (koji mora biti izglasan prije izbora) medijski istupi stranaka moraju biti mnogo »nježniji« za partnere nego što je dosad bilo uobičajeno. A to baš neće biti lako. Jer, ako aktualna koalicijska vlast računa s još jednim mandatom, a računa, ishod te rasprave bit će ključan za stranačke pozicije u eventualnom sljedećem mandatu. A obećano je da će sljedeća Vlada imati bitno manje ministara, dakle, i manje odlučujućih utjecajnih pozicija.

Koalicijsku idilu neće biti lako održati ni u hvatanju novog smjera i pozicija u procesu privatizacije koji je, s iznimkom Ine, zasad stao. I bit će tako sve do izbora. Ali ne i mnogo dulje, pa je jako važno na vrijeme dogovoriti privatizacijska pravila za sljedeće četiri godine. Ima i drugih, medijski nešto manje zanimljivih, ali i te kako opasnih mogućih spornih točaka zbog kojih bi se lako mogle opet uspaliti unutarkoalicijske strasti. I pokvariti dobar dio pozitivnih učinaka autocesta, medijski sigurno najsnažnijeg aduta ove vlasti.

Zato će biti zanimljivo vidjeti hoće li, barem potkraj mandata, Račan i ekipa dokazati da znaju zaigrati i složnu igru.