Kada se u razdoblju nakon izbacivanja iz HDZ-a Ivić Pašalić pripremao za osnivanje Hrvatskog bloka, ljudi koji su slovili kao njegovi jedan za drugim otkazivali su mu poslušnost i najavljivali da, usprkos svemu, ostaju u HDZ-u. Nisu se Pašaliću pridružili ni Ivan Šuker, Božidar Kalmeta, Dario Vukić, Krešimir Ćosić ili Ljerka Mintas Hodak koje je na saboru HDZ-a u travnju 2002. godine Pašalić na svojoj listi kandidirao za visoke stranačke dužnosti. Nisu vjerovali da je Doktor u stanju formirati stranku koja će u razumnom vremenu HDZ-u preoteti znatan dio biračkog tijela i postati važan faktor u hrvatskoj politici.

I Pašalić je tako pokrenuo HB s bivšim hadezeovcima među kojima osim možda nekadašnjeg ministra za privatizaciju Milana Kovača nije bilo značajnijih političkih figura. Javno Pašalić nije zdvajao zbog takvog razvoja događaja, proklamirao je orijentaciju na nove, dosad ne previše eksponirane ljude. Ali vjerojatno ga je pogodila činjenica da više nije magnet za svoje pristalice kakav je bio u vrijeme dok je na Pantovčaku sjedio s desna Franji Tuđmanu i dijelio mu savjete iz područja unutarnje politike.

Kako bilo, HB je osnovan prije desetak mjeseci i započeo svoj nesigurni hod političkom scenom. Problemi su ubrzo stigli. Pašalića polako napuštaju pripadnici inicijalne jezgre njegove stranke, oni koji su ga ipak slijedili i poslije kobnog sabora HDZ-a. Prvi je otpao pokojni Ivo Baica koji se nezadovoljan tretmanom u HB-u vratio u redove HDZ-a i oduševljeno tada pričao kako nakon dugo vremena opet diše punim plućima. Onda je zavladalo kratkotrajno zatišje da bi se u zadnja dva mjeseca protiv Pašalića pobunili i utemeljitelji HB-a Ivan Brleković, Ante Zoričić i Ivica Tafra. Već su otišli iz stranke ili poput Brlekovića u njoj tek vegetiraju čekajući da ih isključi Visoki sud časti.

Za sve je njih karakteristično da su se po razilaženju s Pašalićem obrušili na svojeg mentora u javnosti s iznimnom žestinom kakvu nisu upotrijebili kad su svojedobno odlazili iz HDZ-a. Zoričić, primjerice, nije ni približno tako oštro kritizirao predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera kao što to danas čini Pašaliću. Premda je Zoričić nekad bio strastveni protivnik smijenjenog dalmatinskog župana Branimira Lukšića, za objavu svojeg napuštanja HB-a izabrao je baš odluku te stranke da se priključi HDZ-u u akciji rušenja Lukšića. Pašalića optužuje da je izdao Lukšića zbog sitnih stranačkih interesa i ujedno da se neslaganjem sa Zoričićevim prijedlogom o nagradi za one koji bi otkrili eventualne prijavitelje generala Ante Gotovine dodvorava međunarodnim moćnicima »kojima Tuđman nije dao ni da se šetaju po Hrvatskoj«.

Kako sada stvari stoje realno je da se na izvještajnom saboru HB-a 13. rujna pojavi tek ostatak ostataka nekad moćne Pašalićeve ekipe. Većina njegovih starih sljedbenika duboko je razočarana i Pašalić se može samo nadati da će mu prići dovoljno novih lica kako bi HB održao na životu. Zašto se to dogodilo Pašaliću?

Iz vrha stranke dolaze uvjeravanja da se nezadovoljnici bune isključivo zato što nisu dobili funkcije koje su smatrali da im pripadaju na temelju prvoboračkih zasluga i prijateljskih veza s predsjednikom HB-a. Međutim, ipak je glavni uzrok potresa u HB-u Pašalićeva nesposobnost da definira što je to differentia specifica njegove stranke u odnosu na HDZ i zašto bi se ljudi danas trebali opredjeljivati za HB, a ne za staru firmu HDZ. A da pokaže da između te dvije stranke postoje bitne načelne razlike Pašalić nije mogao izabrati idealniju situaciju od nastojanja HDZ-a da razriješi Lukšića sumnjičenog da i dalje šuruje baš s Pašalićem. U HB-u su nakon višemjesečnog vrludanja procijenili da će Lukšić pasti i bez glasova njihovih županijskih vijećnika i u strahu da ne ispadnu iz vladajuće koalicije dignuli su ruke od Lukšića. Kao ionako ga ne možemo spasiti, pa bolje onda da se iz pragmatičnih razloga solidariziramo s HDZ-om. Nekoliko mjesta u poglavarstvu nije za baciti.

Zato će ogromna većina desnici sklonijih birači između HDZ-a i HB-a, dvije stranke koje su politiku svele na golu pragmatiku, ipak izabrati etablirani HDZ.