Vjesnik: 01. 07. 2003.
Mogu li i Milošević i Gotovina biti optuženi za egzodus Srba iz Hrvatske
Diplomatskim je putem do hrvatskih mjerodavnih tijela stigla informacija da su u slučaju Gotovina spremni svjedočiti i bivši američki veleposlanici u Hrvat
skoj, Peter Galbraith i William MontgomeryZAGREB, 30. lipnja - Koji je bio cilj haaškog optuženika, umirovljenog generala Ante Gotovine kad je u svoju priču upetljao Predsjednika Republike, premijera i druge institucije hrvatskog poretka? Koliko se, nakon spoznaje da je Gotovinin ovogodišnji zahtjev za promjenom statusa isti kao i lanjski, pokazuje »dobra vjera« odbjeglog optuženika da problem riješi legalnim putem?
Dobro čuvana državna tajna otprije godinu dana danas bi mogla poslužiti kao upozorenje istim državnim adresama da Gotovini zapravo ni na kraj pameti nije odluka o predaji. I onda i danas njemu je rečeno da se o njegovu statusu pred Haaškim tribunalom može razgovarati samo i isključivo nakon što on postane dostupan tom sudu.
Kako je Gotovinino sklonište, vjerojatno, i dalje u dubokoj ilegali, postavlja se pitanje nije li on, unatoč dobrim namjerama države da mu u procesu pomogne, i dalje samo igrač desne i krajnje desne opcije na političkoj sceni. Jer, što je Gotovina novoga čuo iz Haaga? Čuo je zapravo isti onaj poziv da se mora predati i da se, u izravnom odnosu sa sudskim vijećem, mora izboriti za neki bolji osobni status pred tim sudom.
Kad je Vjesnik o cijelom problemu razgovarao s ovdašnjim pravnim ekspertima čuo je i ovo mišljenje: Za godinu dana mnoge su se stvari promijenile u Haagu. Suđenje Slobodanu Miloševiću dospjelo je u fazu kad su postale bitne okolnosti koje su u svojim izjavama spremni reći svjedoci u toj parnici. Posebno svjedočenje Petera Galbraitha. Diplomatskim je putem do hrvatskih mjerodavnih tijela stigla informacija da su u slučaju Gotovina spremni svjedočiti i William Montgomery i Peter Galbraith.
Obojica su, zahvaljujući svojim diplomatskim dužnostima, bili upoznati s okolnostima u kojima je provedena završna operacija na oslobađanju dijela hrvatskog teritorija. Ne treba smetnuti s uma da su obojica Amerikanci i da su, sukladno tome, pokazali raspoloženje administracije u Washingtonu da Hrvatskoj pomogne, a onda i optuženom generalu Gotovini da se cijeli slučaj razriješi.
Nadalje, nije naodmet ni činjenica da se glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte, služeći se istim diplomatskim kanalima, pokazuje kao osoba spremna na suradnju koja bi njenom uredu pomogla da zaključi slučaj Gotovina, a Hrvatskoj da s leđa skine teret neizručenog generala.
Pravni eksperti u Hrvatskoj primijetili su da je sadržaj optužnice protiv Miloševića dijelom identičan sadržaju optužnice protiv Gotovine. Tamo gdje se Miloševića tereti za egzodus Srba u Hrvatskoj, ista se povijesna situacija stavlja na teret i jednom hrvatskom generalu.
Naravno, svi se slažu da u toj činjenici leži i puno politike. Ta politika u optužnicama nije novost na Haaškome sudu. Ali, ona pokazuje prostor koji bi hrvatska vlada, zajedno sa svojim novim pravnim savjetnikom u Gotovininom slučaju, Goranom Mikuličićem, mogla iskoristiti pred Haaškim sudom.
Vlado Rajić