Kad se ono nedavno oglasio najtraženiji hrvatski bjegunac, general Ante Gotovina, počastivši ekskluzivno "Nacional" svojom ispovijedi žrtvovanog "vojnika partije" koji je tijekom dvogodišnjeg skrivanja doživio puno otrežnjenje te odlučio priznati odiozni Haaški sud i ako je neizbježno stati pred njegove tužitelje, veći dio nacije gotovo je odahnuo. Hrvatska će konačno prestati biti taocem još jednog "ražalovanog" generala (nakon što je to iskustvo već prošla u "slučaju Bobetko"), a za priključenje EU-u možda joj i neće biti prijeko potrebna akrobatika skoka s motkom. Svojim autoritetom šefa države u igru je odmah uskočio Stipe Mesić, pozivajući Gotovinu na Pantovčak i osobno jamčeći Tribunalu da će se bjegunac odazvati svakom pozivu Haaga.

Gotovini je bio zabranjen razgovor s istražiteljima Međunarodnog kaznenog suda još 1998. g. kada je prvi put zatražen, jer je ondašnja HDZ-ova vrhuška njegovom šutnjom "branila nacionalne interese" (Hebrang). Mesić želi ispraviti grijeh bivših struktura. Pogotovo nakon što je dobro čuvani general javno obznanio da priznaje i institucije hrvatske države i Haaški sud, a napose da se srami vojničkih zvižduka s Dračevca vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga. Piše Stipe glavnoj tužiteljici MKS-a, Carli del Ponte, apelira da se generalu Anti Gotovini omogući saslušanje u Zagrebu i pretenciozno uvjerava javnost kako je danas pozicija bivšeg legionara daleko bolja negoli prije njegove inicijative. Koja se, uzgred, pretvorila u međuvremenu u nedopustivu farsu. Glasnogovornica Tribunala Florence Hartman demantira Mesićevu neutemeljenu euforiju i prizemljuje stvar: Gotovina ima samo jednu mogućnost - da dođe u Haag, predajom ili uhićenjem!

Ne samo da je hrvatski Predsjednik sebi dopustio javno ustvrditi da general, ako se u dogledno vrijeme pojavi na Pantovčaku, ne bi bio uhićen, jer ni Predsjednik, a ni ministri ne hapse nikoga, nego je tim činom kompromitirao svoju dosad najstabilniju vrlinu - osvjedočenog legalista. Pače, priuštio sladostrasnu, i načelno posve opravdanu, reakciju notornom Vladimiru Gredelju, predsjedniku Udruge hrvatskih sudaca kojom Mesićevu izjavu u prigodi Dana državnosti (da haaški optuženik Ante Gotovina neće biti uhićen u njegovu uredu) kvalificira kao "eklatantno kršenje Ustava". To nije ništa drugo nego poziv nadležnim tijelima državne vlasti na nepoštovanje ustavnog poretka te pravomoćnih i izvršnih odluka Haaškog suda, tvrdi Gredelj, a istodobno pritisak na one koji su dužni postupati po Ustavu i zakonima jer bi ih takvo postupanje očito dovelo u konflikt s Predsjednikom države i onima koji su dobili nalog da Predsjednikovoj garanciji osiguraju vjerodostojnost.

Nezavisno od Gredeljevih motiva koji bi se teško mogli nazvati principijelnima, jer je dosad prečesto neprincipijelno šutio kada je trebao progovoriti i obratno, ali njegove su opservacije utemeljene. Storija s generalom "u dobrovoljnom izgnanstvu" postaje neprobavljiva. Prošli su već tjedni od njegova javnogovora s "nepoznate adrese", a iako je i maloumnicima jasno da je njegovo skrovište poznato, još uvijek je neuhvatljiv. I dok se gotovo nadmeću potencijalni svjedoci njegove buduće obrane, od Račana do bivšeg veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj, Petera Galbrighta, dok ljevica otima "domovinsku ikonu" desnici, pozicija prikuplja krunske dokumente za rekonstrukciju optužnice, a Sanader o svemu uporno šuti, general i dalje, preplanuo i čio, poruke javnosti posreduje preko Nacionala.

Tko tu koga vuče za nos? Vlada se sprema imenovati za svoga pravnog zastupnika u slučaju Gotovina odvjetnika Gorana Mikuličića i osigurati svu pravnu i logističku pomoć obrani, nadajući se da bi se bjegunac mogao pojaviti za koji tjedan (!?), najbolje do 10. srpnja, kada u Hrvatsku dolazi Romano Prodi s paketom od 4 tisuće pitanja čiji odgovori bi trebali potvrditi hrvatsku kandidaturu za EU. U protivnom, kažu, Mesićeva inicijativa izgubit će smisao. Nije li se to već dogodilo? Smisao se mogao sačuvati samo na jedan način: da se general nakon medijskog istupa i očiglednih kontakata s određenim službama (ili dužnosnicima) predao, da se suočio s optužnicom i iznio svoju obranu pred sudom. Je li problem bio u nesinkroniziranosti operacije "spašavanja vojnika Ante", u metodološkom nesuglasju (oko strategije i taktike predaje) Pantovčaka i Banskih dvora, ili se jednostavno izmanipulirani pretvorio u manipulatora?