Nekoliko je događaja u posljednjih desetak dana svratilo pozornost na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Riječ je prije svega o posjetu pape Ivana Pavla II. Banjoj Luci, gradu iz kojega su Hrvati tijekom rata gotovo posve nestali, potom o pomalo neočekivanoj i sasvim nepriličnoj polemici čelnika Republike Srpske s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, o izvješću Helsinškog komiteta BiH u kome se govori o teškom položaju Hrvata u Sarajevu te o najnovijem u nizu incidenata u kome su se kao žrtva uličnog ispada našli biskup Komarica i kardinal Puljić.

Najviši čelnici Republike Srpske su, »demantirajući« podatke koje je iznio biskup Komarica govoreći o povratku katolika u Banjolučku biskupiju, pokušali uljepšati katastrofalnu sliku stanja, ali su, isto tako, smatraju neki, neizravno priznali kako su razočarani što se nisu ispunila njihova očekivanja da će Papin posjet značiti neizravan blagoslov zatečenog stanja. Takav njihov stav ili, bolje rečeno, zaokret, jer su se neki od njih na dan Papina posjeta pozitivno očitovali prema Komaričinim istupima, očitovanje Helsinškog komiteta u kome stoji da među većinom sarajevskih Hrvata postoji osjećaj uznemirenosti i nesigurnosti te incidenti u glavnom gradu BiH, koji se diči svojom multietničnošću i tolerancijom, govore o tome da je, iako je od trenutka kada je utihnulo oružje prošlo više od sedam godina, BiH još jako daleko od pravoga mira.

A dok se on ne uspostavi, manjinsko stanovništvo će se u većoj ili manjoj mjeri osjećati ugroženim i odvijat će se - u javnosti omražen, ali istodobno s mnogih strana potican - proces »konzerviranja« stanja čim više nalik onom ratom uspostavljenom, a ponegdje čak i dodatne »korekcije« koje se provode zakidanjem ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama zajamčenih prava i sustavnim zastrašivanjem.

Čarobne formule kojom bi se procesi preokrenuli, nažalost, nema. Međunarodna je zajednica provela niz različitih eksperimenata, od političkih pritisaka pa do izravnih intervencija, tj. nametanja zakonskih i kadrovskih rješenja, ali su rezultati, kao što se vidi, daleko od zadovoljavajućih. Mnogi su skloni tvrditi da bi samo gospodarski oporavak donio zaokret. Jesu li oni, i u kojoj mjeri, u pravu nećemo tako skoro doznati, s obzirom na to da oporavak nije izgledan. A kad se on jednom ipak dogodi, proces »konzerviranja«, zajedno s dodatnim »korekcijama«, već će biti okončan.