RAZGOVOR: CARL BILDT, BIVŠI VISOKI POVJERENIK MEĐUNARODNE ZAJEDNICE ZA BiH I ŠVEDSKI POLITIČAR S JAKIM UTJECAJEM NA BALKANU

– U Hrvatskoj, Srbiji, a donekle i u BiH, na području koje zovem »hrvatsko-srpskom regijom«, razvoj je pozitivan. Više me brine jug: nerazriješen problem Kosova i tenzije koje još uvijek postoje u Makedoniji i južnoj Srbiji. Za to sam područje manje optimist, a za onaj dio regije koji bismo mogli nazvati »sjeverozapadnim Balkanom«, nešto veći.

– Da. S druge strane, postoji prostor za racionalizaciju nekih međunarodnih struktura. UN je vrlo zastupljen, i njegove strukture još nisu smanjene. Držim da glavne organizacije trebaju biti EU i NATO, jer se zemlje regije nastoje priključiti tim asocijacijama. Stoga se čini prirodnim da EU i NATO budu pokretači promjena u regiji, bila riječ o ekonomskom oporavku, manjinskim pitanjima ili političkim reformama. UN je još uvijek važan kada je riječ o humanitarnim pitanjima, ali držim da njegov utjecaj treba opadati kada govorimo o ostalim spomenutim stvarima.

– SAD su dio NATO-a. Njihove su snage u BiH u sklopu sigurnosnog kišobrana NATO-a, i nadam se da će tako i ostati. Međutim, mislim da će EU biti najutjecajnija snaga u BiH. Sigurnost više nije ključni problem u BiH. Sada je to gospodarski oporavak.

Ne mislite li da bi eventualno povlačenje SFOR-a obnovilo opasnost od novoga rata?

– U vrlo ograničenom opsegu. Mislim da će se SFOR transformirati iz NATO-ove sile u silu EU. To ne mora isključiti sudjelovanje američkih trupa. Jer vidjeli smo, primjerice, da su u snagama NATO-a sudjelovale i vojske koje u to vrijeme nisu bile članice NATO-a. Nema nikakve prepreke da u snagama EU ne sudjeluju i zemlje koje nisu članice unije, kao što su primjerice SAD. Dakle, nisam zabrinut mogućnošću izbijanja novoga rata. Mislim da ćemo u dogledno vrijeme svjedočiti značajnom smanjenju vojnih snaga u BiH. Situacija je danas ondje mnogo drukčija. Ponavljam, na jugu Balkana danas je mnogo opasnije.

– To je svakako pozitivno, i znači da Hrvatska ulazi u proces. Taj će čin biti vrlo važan, jer će promijeniti Hrvatsku, baš kao što je, primjerice, promijenio Švedsku. Do neke mjere on je čak neočekivan i nametljiv, jer treba usvojiti mnoge zakone, promijeniti društvene strukture i učiniti uistinu mnogo stvari. U svakom slučaju, vrlo je pozitivno da se Hrvatska odlučila za taj put. Nadam se da ćemo poslije nekog vremena sve države regije vidjeti na istom putu, iako ne bih rekao da će to biti vrlo brzo.

– Ne. Ipak, treba vidjeti. Mislim da ne može ući posve sama, jer ako gledate povijest europskoga proširenja, zemlje su se uvijek priključivale u skupinama.

– Ne.

– Grčka je to uistinu bila, iznimka koja potvrđuje pravilo. Poslije nje, EU je redovito priključivala skupine zemalja. To je, uostalom, snažno povezano s potrebom institucionalnih prilagodbi unutar EU. U vrijeme kada je primljena Grčka, to još nije bilo izraženo tako snažno kao danas. EU je danas mnogo složeniji sustav. Uskoro će imati 25 članica, i proces institucionalnih prilagodbi novoj situaciji vrlo je kompliciran. Ne želi ga se obavljati prečesto, što bi se moralo činiti kad bi se zemlje priključivale jedna po jedna. Kada bi se proširenje tako odvijalo, to bi moglo uništititi mogućnost da se institucije bez potresa prilagođavaju novim članicama. Dakle, vrlo je snažna tendencija da se zemlje priključuju u skupinama.

– Prerano je govoriti o tome. Rumunjska i Bugarska mnogo su naprednije od Hrvatske. Njihovi su pregovori uznapredovali, i trebali bi biti okončani sljedeće godine, pa se njihovo primanje očekuje 2007. Pogledate li hrvatski raspored, još je uvijek otvoreno pitanje kada bi pregovori mogli uopće započeti. Europska komisija sada procjenjuje hrvatsku kandidaturu, i ne mislim da će taj proces biti okončan do nekog vremena sljedeće godine. Potom, EU mora odlučiti kada će inicirati sljedeći val proširenja. Držim, dakle, da je prerano govoriti o rokovima za priključenje Hrvatske.

– Tuđmana sam, mogu reći, znao prilično dobro. Mnogo smo vremena proveli zajedno. Uistinu je bio vrlo uvjereni nacionalist. Svoja uvjerenja nikada nije skrivao. Eksplicitno je rekao: »Ne možemo živjeti zajedno, bili to Muslimani ili Srbi«. Bio je otvoreni nacionalist staroga kova kakvih u Europi – uz neke iznimke – više nema. Točno je, dakle, da smo se bitno razilazili u pitanjima kao što su, primjerice, Europa, nacionalnost i BiH.

– Ne mogu suditi, jer ne pratim onoliko koliko bi trebalo.

– Ne znam. Čini mi se da kažu da su posvećeni europskom približavanju u mjeri u kojoj je to i Vlada. Ako su iskreni, i ako znaju što govore, tada – ne mora značiti. Ali moglo bi biti problema s njihovom polaznom pozicijom da ispune sve kriterije. Treba vidjeti jesu li to u stanju. No jasno je da bi HDZ morao krenuti s različite, nepovoljnije, pozicije od sadašnje vladajuće koalicije.