Vjesnik: 07. 07. 2003.
Unatoč savezima desnica se opet usitnila
ZAGREB, 6. srpnja - »Ovdje je Franjo Tuđman završio svoj državnički put, a mi nastavljamo«, najavili su u četvrtak čelnici Hrvatskog bloka i Hrvatskog istinskog preporoda, Ivić Pašalić i Miroslav Tuđman, novu koaliciju. Tako je na Medvedgradu, Oltaru domovine, mjestu koje je pokojni predsjednik Tuđman iznimno volio, stvorena nova desno-desna koalicija »Za modernu Hrvatsku«.
Pola sata ranije, koaliciju su potpisale još dvije stranke i njihovi predsjednici, HKDU i HČSP, Anto Kovačević i Luka Podrug. Potpisnici su čak ostavili 30 dana za eventualno proširenje koalicije, uvjereni da će im se pridružiti i manje desne stranke.
Tako je Hrvatska u jednom danu dobila dvije nove, desne koalicije. Sva su četiri predsjednika sigurna u to da su alternativa i HDZ-u i SDP-u. Pašalić i Tuđman su, dapače, vrlo optimistični - procjenjuju da će na izborima osvojiti između 12 i 17 saborskih mandata, a pritom su pozvali i sve stranke »državotvorne orijentacije« da im se pridruže, uvjereni da je to početak stvaranja velike državotvorne koalicije.
Želeći što prije smijeniti sadašnju vlast, tvrdeći da je nekompetentna i nesposobna voditi državu, Pašalić i Tuđman su najavili da su spremni i na suradnju s HDZ-om. No, ako je tako, zašto je Pašalić uopće stvarao frakciju u svojoj dojučerašnjoj stranci, HDZ-u, vodeći usporednu politiku, kako ga je optuživao HDZ-ov predsjednik Ivo Sanader? I zašto ga je Sanader uopće micao iz stranke? Da bi ponovno surađivali, jer su im programi identični? Kao što Pašalić i Tuđman pretendiraju postati vođama jedne velike desne državotvorne koalicije, jednaku su si ulogu namijenili i Kovačević i Podrug. Ipak, predvodničku ulogu stranaka centra i desnog centra za sebe je odavno rezervirao šef najjače stranke u državi, HDZ-a, Ivo Sanader.
Za razliku od Pašalića, čija je želja oduvijek bila stvaranje velike desne koalicije, Sanader je vjerovao u to da je HDZ dovoljno jak da mu ne trebaju nikakve dodatne stranke kako bi se vratio na vlast. Čak su i nedavno pompozno najavljivani dogovori između HDZ-a, HSLS-a, HSP-a i DC-a na kraju pretvoreni gotovo u farsu. Trima je strankama u interesu bilo stvaranje prijeizborne koalicije centra i desnog centra, no Sanader je ostao pri stavu da će HDZ sam na izbore, a ostale tri stranke, prijeđu li izborni prag samostalno, naknadno će se možda pridružiti HDZ-u kao pobjedničkoj stranci. Jasno, ako to HDZ uopće dopusti.
Potom se počelo pregovarati o idućoj koaliciji; šef najveće stranke na desnici, Anto Đapić, koji je u posljednje tri godine od HSP-a stvorio respektabilnu političku snagu i poželjnog političkog partnera mnogima, dogovarao je mogući savez s Pašalićem i Tuđmanom. Iako je i većina pravaša iskazivala nezadovoljstvo tim razgovorima, smatrajući da HSP ne treba sebi na teret stavljati dvije male stranke koje se nikad na izborima nisu ni dokazale, a i pitanje je hoće li prijeći izborni prag, Đapić je nekoliko puta sjeo za pregovarački stol s čelnicima HB-a i HIP-a uvjeren da HSP, ponajprije s HIP-om i njegovim naslijeđem prezimena Tuđman, može osvojiti do 15 zastupničkih mandata.
No, Đapić je u ovom slučaju pokazao političku naivnost, ne shvaćajući da Pašalić i Tuđman cijelo vrijeme dogovaraju koaliciju njemu iza leđa, kao i da su očito točne sve spekulacije koje su govorile da je HIP ionako već godinama samo »Pašalićev satelit«... Osim što je dobio lekciju iz makijavelizma, Đapić je naučio i nešto u što možda ni sam nije vjerovao: HSP, uz IDS, godinama ima najstabilnije biračko tijelo i unatoč različitim anketama koje su ga svrstavale u donji dio stranaka, uvijek je imao svojih sigurnih pet-šest posto. Potvrđuje to i posljednje IRI-jevo istraživanje u kojem su pravaši, u samo tri mjeseca od kada je napravljeno posljednje istraživanje, došli do tih pet posto, čime se potvrdilo da HSP-ov rejting raste. A Pašalićev je HB s prethodnih 0,7 posto dogurao do dva posto. Stoga, ako bi netko i trebao predvoditi stranke centra i desnog centra, uz najveći HDZ, to bi mogao učiniti jedino HSP.
Tako se desnica, ma koliko se činilo da je okrupnjela stvarajući saveze, zapravo opet usitnila, jer su nove koalicije uspostavile mahom stranke za koje je upitno hoće li ih uopće biti u idućem sazivu Hrvatskog sabora. Uostalom, dosadašnja je 12-godišnja praksa na desnici pokazala da se, gotovo u pravilu, njeni vođe na kraju posvađaju i raziđu te potom krenu s međusobnim optužbama, a snovi o velikoj desnoj koaliciji brzo se rasprše. No, ne treba biti zloguki prorok, možda su nešto naučili iz dosadašnjih krahova.
Andrea Latinović