Ivica Račan kaže da je i on nezadovoljan privatizacijom. To mu je već postala manira – kad god se zatraži odgovornost za nešto iz domene njegove Vlade, premijer, kao da je u opoziciji, zauzme poziciju kritičara i izrazi nezadovoljstvo. Valjda misli da će na taj način drugima začepiti usta. Istu je šablonu pokušao primijeniti odgovarajući na izjavu partnera Tomčića da će se tražiti politička odgovornost za slučaj Lenac. »Ako Viktor Lenac zaista ide u stečaj, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti onih koji su u to poduzeće nemilosrdno upumpali pozamašna sredstva, pod vrlo povoljnim uvjetima«, rekao je šef HSS-a. Račan odgovara da je on prvi, prije nekoliko tjedana, najavio stečaj Lenca »jer Vlada u tom slučaju više ne može podmetati leđa«. Kao da se tom najavom oprao od svake odgovornosti za dotadašnju financijsku benevolentnost prema prijateljevoj firmi. Ni riječi o olakom upumpanim državnim milijunima, koji se – postaje sve jasnije – neće moći vratiti. Ni riječi o vlastitoj odgovornosti za takve po državu krajnje štetne aranžmane.

Moglo bi se dogoditi da sadašnjoj vlasti – baš kao i Tuđmanovoj svojedobno – privatizacija definitivno presudi na izborima. Ništa od onoga što je trećesiječanjska ekipa obećavala i ništa što se od nje očekivalo, nije napravila. Nije provela reviziju pretvorbe, iako je najavljivala da je to njen prvi zadatak. Nije sankcionirala za Tuđmanove vlasti metastazirani privatizacijski kriminal, niti je pohapsila lopove, niti je oduzela opljačkano. Čak ni zakon nije promijenila, de facto nastavila je rabiti HDZ-ov model. Tako su se sve njene kritike, iz vremena dok je još bila u opoziciji, pokazale tek kao sredstvo za osvajanje vlasti.

Sada je premijer Račan u prijatelju Vrhovniku i njegovu Viktoru Lencu dobio i svoga Miroslava Kutlu. Najdražeg tajkuna na državnoj sisi. Nikako se ne može oprati od sumnji da je državnu blagajnu stavio u funkciju svojih osobnih relacija. Političar ne smije imati takve intimuse koji će ga pokušati iskoristiti ili im barem ne smije popustiti. Baš kao predsjedniku Mesiću, tako bi i premijeru Račanu njegovi frendovi mogli doći glave. Ako je uopće riječ o prijateljstvu! Jer pravi prijatelji nikada ne bi tražili ono što drugoj strani može štetiti. Ne bi je pokušali iskoristiti i zloupotrijebiti. U svakom slučaju, kao što smo i najavljivali, Račanov odmor sa spavanjem pod stolom na Vrhovnikovom brodu skupo ga je stajao. A tek državu! Hrvatskoj bi bilo mnogo jeftinije da je premijeru platila godišnji na nekoj bjelosvjetskoj jahti. S punim komforom.

Vrhovnik se ponaša kao tipičan HDZ-ov tajkun, crvena ga obojenost ne čini ni malo drugačijim. Gramziv u materijalnim stvarima, bezobziran prema radnicima. Ako su tajkuni sadašnje vlasti isti kao Tuđmanovi, onda možda ni njihovi politički patroni nisu bitno drugačiji. Bivši su s Kutlom bili u ortakluku, blago se zajednički dijelilo. Ortakluk s Vrhovnikom zasad nitko ne spominje. Ali kako se situacija s Viktorom Lencem bude dramatizirala, neminovno će na red doći i pitanje jesu li se politički drugari debelo potkoženog i osiguranog gazde u svojim pogodovanjima rukovodili samo prijateljstvom. Ljubav je navodno slijepa, ali Račan u nogama ima malo previše tih utakmica da bi mogao biti tako naivan.